Osnivanje FESPA-e i njezin razvoj tijekom godina

Tijekom osnivačke Opće skupštine 1962. godine, Francusko udruženje tiskara odlučilo je osnovati FESPA-u sa sedam europskih udruženja. Od svog osnutka prije više od 60 godina, FESPA je nastavila rasti i širiti se:

Konvencija u Kopenhagenu, Danska, 9.-14. svibnja 1961.

Ovo je jedan od najvažnijih datuma u povijesti FESPA-e, jer je upravo ovdje donesena odluka o osnivanju neovisne Federacije europskih udruga sitotiskara, a ulomci iz tada održanih govora daju jasnu sliku namjera i motivacije iza te odluke. Konvencija koju je organiziralo dansko udruženje pod predsjedanjem Bjarnea Dahla privukla je preko 300 delegata, od kojih su mnogi došli sa suprugama. Nisu bile zastupljene samo sve zapadnoeuropske zemlje, već i zemlje izvan Europe, SAD, Kanada i Argentina.

Sljedeći ulomci iz uvodnog govora Bjarnea Dahla, predsjednika Danskog udruženja sitotiskara, jasno pokazuju važnost ove Konvencije iz koje je nastala FESPA: „U ranim danima sitotiska nije bilo nikakve suradnje, a oni koji su na ovaj ili onaj način uspjeli steći neko znanje o tehnikama čuvali su to znanje, no sitotisak se ipak proširio iz jedne zemlje u drugu, iako su određene tehničke tajne bile dostupne tek nakon plaćanja visokih licencnih naknada.“

Dobavljači materijala za sitotisak ubrzo su shvatili da im promet ovisi o broju onih koji koriste ovaj proces te su neki preuzeli zadatak podučavanja tehnika, za što su zauzvrat tražili isključiva prava dobavljača. To je bio jedan od razloga zašto su se u nekim zemljama korisnici odlučili osnovati trgovinske organizacije kako bi nadzirali interese trgovine i organizirali ujednačenu i odgovarajuću obuku.

Ipak, mnogo dugujemo našim dobavljačima, a impresivna izložba koja se ovdje održava, kao i naši tehnički sastanci, dokazuju da naši dobavljači vjeruju u veliku i rastuću budućnost sitotiska. Zbog velikog porasta putovanja od posljednjeg rata, sitotiskari iz cijelog svijeta uspostavljaju osobne kontakte i razmjenjuju iskustva i ideje. Danas u Kopenhagenu imamo sjajnu priliku za susret svih nas na ovoj Petoj europskoj SPPA konvenciji.

Razloge za neovisnu FESPA-u objasnio je Bob Levisson, tadašnji europski predsjednik SPPA-e, u članku koji je napisao u časopisu Screen Printing & Display News u travnju 1961. Ovo su neki od relevantnih izvadaka: “Jedan od glavnih ciljeva europskog ogranka bila je organizacija konvencija sitotiskara u Europi.”

Međutim, ubrzo je postalo jasno da se ove konvencije ne mogu ograničiti samo na članove ove europske podružnice, drugi članovi naše struke željeli su sudjelovati i naravno bili su dobrodošli da nam se pridruže. Taj nas je razvoj događaja naveo na razmišljanje. Zaključili smo da je za pojedinog sitotiskara, u kojoj god europskoj zemlji živio, njegova vlastita nacionalna organizacija prirodno važnija od SPPA-e.

Drugi zaključak bio je hitnost prijevoda tehničkih članaka s engleskog teksta na kojem su napisani. Zaključak je da svaki sitotisak prije svega treba pripadati svojoj nacionalnoj organizaciji. Različite europske organizacije trebale bi se zatim udružiti (uz zadržavanje pune nacionalne neovisnosti) kako bi formirale Europsku federaciju udruga sitotiskara. Ova federacija trebala bi biti povezana s američkom SPPA-om, a pojedinci koji žele nastaviti pripadati SPPA-i trebali bi to i nastaviti činiti. Ova novostvorena federacija bit će daleko bolje pozicionirana za organiziranje europskih konvencija i putem vlastitih udruga djelovati kao distribucijski centar za tehničke informacije svim sitotiskarima u Europi.

Kopenhaška konvencija nije samo postavila temelje za FESPA-u, već je i postavila standard za buduće kongrese i izložbe. Program je bio izvrstan. Predavanja međunarodnog panela govornika pokrivala su teme koje će i danas biti relevantne.

Izložbu su dobro podržali proizvođači i dobavljači, od kojih su neki postali vodeći na međunarodnom tržištu strojeva i pribora za sitotisak. Povijesno gledano, upravo su na ovoj konvenciji prvi put predstavljeni prvi poluautomatski printer Svecia i stroj McCormick Super Cylinder, dostignuća koja su revolucionirala produktivnost sitotiska. Vrlo bogat i atraktivan društveni program srušio je jezične barijere i stvorio prijateljstva i suradnju koji su od tada zaštitni znak FESPA-e.

Osnivanje FESPA-e u Hamburgu, rujan 1962.

Nakon Kopenhaške konvencije osnovan je Upravni odbor koji je brzo napredovao u izradi pravila i ciljeva nove organizacije. Postojale su određene razlike u mišljenjima o tome treba li članstvo biti putem pojedinaca ili nacionalnih udruga. Britanska udruga DPSPA snažno je, putem delegacije koju su predvodili Roy Foster i Ashford Down, zastupala svoje stajalište da bi to u biti trebala biti Federacija nacionalnih udruga, da bi samo jedna udruga trebala predstavljati svaku zemlju i da bi pojedinačno članstvo bilo dopušteno samo kada ne postoji nacionalna udruga.

Također je postignut konsenzus da nova organizacija ne smije ovisiti o američkom SPPA-u niti na bilo koji način biti pod njegovom kontrolom. I ova je točka prihvaćena, ali do danas se FESPA-a i dalje predstavlja u Međunarodnom odboru Američkog udruženja (SGIA). Dugi niz godina predsjednik Američkog udruženja prisustvovao je sastancima FESPA-e, ali bez prava glasa.

Nisu svi bivši članovi europskog ogranka SPPA prihvatili ove promjene, a neki, poput Paula Prinzela, koji je bio vrlo aktivan u ogranku, nikada se nisu pridružili svom nacionalnom udruženju i nastavili su kao pojedinačni članovi SPPA-e. U Europi postoji mnogo sitotisaka koji su članovi i svog nacionalnog udruženja i trenutne SGIA-e.

R. Levisson (Nizozemska) imenovan je prvim predsjednikom, a E. Baron (Francuska), J. Floyd (UK) i E. Meissner (Njemačka) bili su potpredsjednici. Osnivačke udruge predstavljali su Bob Levisson (Nizozemska), John Floyd i Roy Foster (UK), Poldi Domberger i Eddy Meissner (Njemačka), E. Baron i Michel Caza (Francuska), Björg Hemberg (Švedska), Bjarne Dahl (Danska), Christian Brynildsen i Edgar Hartvedt (Norveška) te Carlo Frassinelli (Italija). Prvi glavni tajnik bio je N. Schenkman (Nizozemska).

Federacija je osnovana kao udruga prema nizozemskom zakonu, a njezina adresa bila je adresa Nizozemskog tiskarskog udruženja KVGO.

Ciljevi Federacije opisani su kao „razmjena znanja o sitotisku, uspostavljanje bliske suradnje između sitotiskara i dobavljača te promicanje sitotiska u Europi“. Oni su ostali nepromijenjeni do danas. Vijeće FESPA-e sastojalo se od delegata pridruženih nacionalnih udruženja s jednim delegatom s pravom glasa za svakih sto članova. Vijeće se obično sastajalo jednom godišnje. Za svakodnevnu administraciju bio je odgovoran „Ured“ koji se sastojao od predsjednika, tri potpredsjednika i glavnog tajnika.

Problemi ranih godina

U tim ranim godinama bilo je mnogo poteškoća. U to vrijeme engleski jezik nije bio univerzalno prihvaćen za sastanke i mnogi delegati su vrlo slabo govorili i razumjeli engleski. Posljedično, sastanci su često bili vrlo dugi, a stalno prevođenje postajalo je potrebno putem Boba Levissona i tajnice gđice Becky de Die, koji su oboje govorili više jezika.

Različite nacionalne kulture i stavovi ponekad su bili teški za razumjeti i prihvatiti. U različitim vremenima i britanska i francuska udruga prijetile su povlačenjem iz FESPA-e jer nisu vidjele veliku korist, a troškovi članarine smatrani su pretjeranima. Samo zahvaljujući vještom vodstvu Boba Levissona, FESPA se nastavila razvijati i napredovati.

1962. – 1975. Razvoj aktivnosti FESPA-e

Značajno je da je s proračunom od ne više od 40.000 nizozemskih florina godišnje postignuto toliko toga, uglavnom osobnim naporima pojedinih članova Ureda i Vijeća. Širenje tehničkih i komercijalnih informacija te razvoj poslovnih i društvenih kontakata između članova različitih nacionalnih udruga bili su prioriteti i postignuti su na sljedeće načine:

* Međunarodni tehnički seminari održavali su se svake dvije godine, seleći se iz zemlje u zemlju, uz simultano prevođenje na tri ili četiri jezika. Organizirana su studijska putovanja s posjetima sitotiskarima i proizvođačima koji su se ponovno selili iz zemlje u zemlju. To se pokazalo iznimno vrijednim i dobro podržanim. Visoki standardi čistoće tvornica, postignuti posebno u skandinavskim zemljama, bili su ‘otvaranje očiju’ mnogim posjetiteljima čiji su vlastiti standardi bili daleko ispod te razine. Postojala je izvanredna spremnost da se na ovaj način otkriju tehničke i komercijalne informacije, što je nesumnjivo bio jedan od najvažnijih čimbenika brzog razvoja sitotiska.

* Imenik članova FESPA-e, koji je sadržavao adrese svih članova FESPA udruženja, bio je važan izvor informacija koji je omogućio sitotiskarima u Europi da se međusobno kontaktiraju i to se intenzivno koristilo. Često su tijekom poslovnih ili prazničnih posjeta članovi koristili priliku za uspostavljanje poslovnih kontakata, što je u mnogim slučajevima rezultiralo vrlo vrijednom razmjenom tehničkih informacija. Imenik se financirao oglašavanjem i ažurirao se iz godine u godinu sve do ranih 1980-ih kada je ukinut.

* Imenik termina sitotiska bio je projekt koji je vodio Bjarne Dahl iz Danske. Mnogo sati provedeno je u mukama oko ispravnog prijevoda tehničkih termina u sitotisku na engleski, njemački, francuski, nizozemski i talijanski jezik. Međutim, ovaj se rad na kraju isplatio, jer je kao rezultat toga izrađen Imenik termina sitotiska s unakrsnim referencama između pet jezika, a konačno je objavljen 1968. godine. Nedavno je ESMA ažurirala i poboljšala Imenik, a nacionalna udruženja proširila su ga kako bi uključila, na primjer, španjolski i mađarski jezik.

Izložbe FESPA-e

Pariz 1963. odabran je kao mjesto održavanja prve izložbe FESPA-e koju je organiziralo Francusko udruženje. U to je vrijeme među proizvođačima strojeva bilo mnogo aktivnosti u razvoju novih strojeva za sitotisak koji bi omogućili veću produktivnost i dosljedniju registraciju. Likovna umjetnost i serigrafija i dalje su bile vrlo zanimljive, a posjetitelji su s oduševljenjem odlazili s izložbe s primjerima postera ovih radova.

Zürich 1966. bio je sljedeći događaj, a izložbe FESPA-e već su postajale sve veće i međunarodne. Svaki dan izložbe pratila je dobro posjećena tehnička konferencija. Izložbene dvorane Olympia u Londonu postale su mjesto održavanja FESPA-e 1968. Po prvi put to je organizirala profesionalna tvrtka Batiste, a ne nacionalno udruženje.

Izložbeni štandovi ponovno su postajali sve veći, a prvi kat izložbenih dvorana bio je posvećen sitotiskačima pretežno iz Ujedinjenog Kraljevstva, koji su pružili impresivan prikaz sitotiska. Bilo je mnogo interesa za četverobojni polutonski rad koji su počele razvijati jedna ili dvije tvrtke… novi razvoj sitotiska! Bilo je malo zabave kada je njemački predsjednik FESPA-e Eddy Meissner ‘primio pozdrav’ prije britanske ‘Brigade garde’ koja je promarširala kao glavni zabavni događaj!

Na FESPA-i 1970. u Hamburgu i ponovno na FESPA-i 1973. u Amsterdamu izložba je nastavila rasti i privlačiti sve veći broj delegata ne samo iz Europe, već sada i iz SAD-a, Japana, Australije i Južne Afrike.

Milano 1975. bio je gotovo katastrofa. Slijedeći svoju politiku preseljenja izložbi iz zemlje u zemlju diljem Europe, FESPA-in ured pristao je posjetiti Milano za svoju sljedeću izložbu. Postojali su ozbiljni problemi. Unatoč velikom doprinosu koji je talijanski predstavnik Carlo Frassinelli osobno dao, nije ga podržala kohezivna udruga i postalo je očito da neće biti lokalne podrške u organizaciji iz tog izvora.

Mnogi njemački proizvođači i dobavljači nisu vidjeli veliku vrijednost u izložbi održanoj u Italiji, gdje su tržištima dominirale snažne talijanske proizvodne tvrtke, te su mnogi u početku odbili sudjelovati. Na kraju je postignut kompromis, ali je to rezultiralo mnogo manjom prisutnošću nekih njemačkih i švicarskih tvrtki nego u prošlosti. Kako bi riješio problem organizacije, Harold Schneider iz Batiste Publicationsa, koji je tako uspješno isplanirao izložbu u Londonu 1968. godine, dobrovoljno se javio da preuzme odgovornost, a Milano je bio uspješniji nego što se očekivalo u broju izlagača koje je na kraju privukao.

Međutim, posjećenost posjetitelja bila je slaba zbog štrajka zrakoplovnih kompanija, kao i nacionalnih štrajkova u Italiji u to vrijeme, što je ozbiljno utjecalo na ugostiteljstvo u hotelima. Uz najavu od samo 48 sati, gosti za svečanu večeru morali su biti prevezeni autobusima 30 kilometara u Švicarsku kako bi se ovaj događaj mogao održati… trijumf organizacijskih vještina Harolda Schneidera! Ipak, Milano 1975. rezultirao je vrlo drugačijom politikom za buduće izložbe FESPA-e.

1975. – 1990. Godine stalnog napretka

Pod snažnim predsjedanjem Eddyja Meissnera od 1968. do 1975., uz pomoć izvrsnih tajničkih i diplomatskih vještina Becky de Die, glavne tajnice, FESPA je sazrela u profesionalnu federaciju s važnim događajem u obliku kongresa, studijskog putovanja ili izložbe koji se održavao svake godine. Međutim, problemi izložbe u Milanu 1975. rezultirali su mnogim kritikama izlagača, a na dobro posjećenom i burnom sastanku dobavljača sljedeće godine, FESPA-i je snažno savjetovano da prekine svoju politiku preseljenja izložbe na lokacije u Europi koje ne mogu imati njihovu punu podršku, te da prijeđe na učestalost održavanja svake četiri godine kako bi se postigao dvogodišnji vremenski razmak između FESPA-e i DRUPA-e. Uz suglasnost Upravnog odbora FESPA-e, osnovan je Odbor dobavljača pod predsjedanjem Toma Kirka (Sericol), kojeg je kasnije naslijedio Walter Frick (Marabu).

Ovaj je odbor blisko surađivao s FESPA-om u planiranju budućih izložbi i odigrao je važnu ulogu u osnivanju ESMA-e 1990. godine. Dogovoreno je da će se sljedeća FESPA-ina izložba vratiti u Amsterdam, što se pokazalo vrlo uspješnim 1973. godine, što je dovelo do četiri uzastopne izložbe u tom gradu 1979., 1984., 1988. i 1992. godine.

Amsterdam je bio popularan i među izlagačima i među posjetiteljima zbog atrakcija grada i polja lukovica u Nizozemskoj u proljeće, kada su se održavale ove izložbe. Također, učinkovitost i jezične vještine Nizozemaca bili su važan čimbenik. Postojala je snažna podrška Nizozemskog udruženja za sitotisak s posebnim odborom za izložbu kojim je predsjedavao Ivo Back (predsjednik FESPA-e 1979. – 1984.), koji je bio pedantan u svom planiranju. Tijekom tog razdoblja, prostor izlagača na štandovima porastao je s 9.000 m2 na preko 20.000 m2, a posjetitelji s 15.000 na 25.000. Izložba FESPA sada je u potpunosti ostvarila svoju titulu najvećeg i najvažnijeg međunarodnog događaja za sitotisak.

Međutim, drugi FESPA događaji počeli su opadati. Tehnički seminari tijekom FESPA izložbe obustavljeni su kako bi se osiguralo da se posjetitelji koncentriraju na izložbene štandove. Također, s rastom tehničkog znanja i sve većim brojem seminara organiziranih na nacionalnoj razini, posjećenost međunarodnih seminara bila je manja. Posljednji od njih održan je u Italiji 1987. u Santa Margariti u Italiji. Iz sličnih razloga, studijska putovanja bila su manje posjećena. Brojne veće tvrtke za sitotisak same su organizirale posjete odabranim tvrtkama s osobnim posjetima, a i udruge članica organizirale su studijska putovanja na nacionalnoj razini. Ipak, posljednje FESPA studijsko putovanje koje je organizirao Michael Domberger tijekom svog mandata predsjednika pod naslovom ‘Širi horizonti sitotiska’ odvelo je delegate u neke od nišnih primjena sitotiska u Švicarskoj, na primjer ukrašavanje slastica i tisak Swatch satova. To je bio veliki uspjeh.

Unutar FESPA organizacije postojao je problem s budućnošću tajništva, prvenstveno zbog nedostatka sredstava. Becky de Die, koja je gotovo 15 godina tako dobro služila FESPA-i kao glavna tajnica, umrla je 1977. godine. Nakratko ju je naslijedio Jan van de Hšrst, a zatim 1978. Bob de Ruijter, tadašnji tajnik odjela za sitotisak nizozemskih majstora tiskara KVGO. Međutim, ubrzo se FESPA suočila s odlukom KVGO-a da više ne može subvencionirati troškove tajništva FESPA-e kao što je to činila u prošlosti. Raspravljalo se o raznim rješenjima koja su jedno po jedno odbačena.

Konačno je u travnju 1981. postignut dogovor o preseljenju tajništva u London, u Međunarodno udruženje tiskara (IMPA), gdje je postojala profesionalna organizacija na čelu s Geoffreyjem Wilsonom s izvrsnim jezičnim vještinama i iskustvom rada za udruženja tiskara u Europi.

To se pokazalo izvrsnim i relativno jeftinim rješenjem. Novi je tajništvo uspješno organiziralo niz događaja i pomoglo u pripremama za FESPA-u ’84 u Amsterdamu. Međutim, 1984. ured IMPA-e preseljen je u Bruxelles gdje je postao Intergraf s odgovornostima predstavljanja svojih članova u EU. Iako je Intergraf nastavio zadovoljavati tajničke potrebe FESPA-e, dostupnost osoblja posvećenog tim potrebama znatno je smanjena, a troškovi u Bruxellesu bili su mnogo veći nego u Londonu.

Do 1989. godine dostupna FESPA sredstva dopuštala su samo vrlo ograničeno vrijeme za kupnju od Intergrafa, a to nije bilo dovoljno za ispunjenje cijelog programa FESPA aktivnosti, uključujući i uređivanje časopisa FESPA koji je pokrenut te godine. Kada se saznalo da će Derek Down, dugogodišnji član Upravnog odbora FESPA-e, napustiti industriju nakon preuzimanja svoje matične tvrtke, Michael Domberger mu se obratio s prijedlogom da preuzme poziciju glavnog tajnika FESPA-e, a nakon dogovora Opće skupštine FESPA-e, on je prihvatio poziciju, a dokumenti i spisi FESPA-e preseljeni su iz Bruxellesa u novi ured u Reigateu, Surrey, u prosincu 1989. godine.

1990. – 2002. Novi izazovi… Nove prilike

Imenovanjem, po prvi put, punopravnog Tajništva FESPA-e početkom 1990. godine, u kojem su bili Derek Down (glavni tajnik) i Joy Allson, postalo je moguće razviti nove programe. Jedan od njih bio je časopis FESPA koji je 1989. godine pokrenuo Michael Domberger s vizijom da svaki član FESPA-e ima svoj primjerak koji bi ga obavještavao o novostima u drugim udrugama, uz aktivnosti FESPA-e. Derek Down prihvatio je uredništvo kao jednu od svojih mnogih zadaća. Časopis je izlazio dva puta godišnje na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku (kasnije je dodan i španjolski).

Prihodi od oglašavanja nisu bili dovoljni za pokrivanje troškova proizvodnje časopisa i do 1993. svako je izdanje pokazivalo značajan gubitak. Kako bi se riješio taj problem, Nigel Steffens je u siječnju 1993. zaposlen u Tajništvu kao voditelj oglašavanja i uspješno je doveo časopis do profitabilnosti. Njegove su odgovornosti proširene i sada uključuju organizaciju seminara i ‘Mini FESPA’. U siječnju 2000., kao dio Derekovog postupnog plana umirovljenja, Nigel Steffens imenovan je glavnim tajnikom koji će ga zamijeniti, uz uvjet da će Derek Down nastaviti s nizom FESPA dužnosti, uključujući uređivanje časopisa do prosinca 2002.

Godišnji sastanak tajnika

Na Općoj skupštini FESPA-e 1989. godine skandinavske zemlje snažno su se zalagale za veće sudjelovanje u FESPA-i. Kao odgovor na to, glavni tajnik je od 1990. organizirao godišnje sastanke tajnika udruženja. Ti su sastanci bili vrlo vrijedni u uspostavljanju bliske suradnje između udruženja članica i u podnošenju važnih pitanja Upravnom odboru i Općoj skupštini FESPA-e.

ESMA Europsko udruženje proizvođača sitotiska

Ova je organizacija osnovana ljeti 1990. godine, u početku s ciljem da postane potpuno neovisna organizacija koja se bavi važnim aspektima zajedničkim europskim proizvođačima i dobavljačima sitotiska. Međutim, pod vodstvom Waltera Fricka, Marabua, tadašnjeg predsjednika Odbora dobavljača, dogovoreno je da će ESMA, iako kao neovisna organizacija, postati članica FESPA-e s pravom glasa na sastancima Upravnog odbora FESPA-e i pravom glasa na Općoj skupštini FESPA-e. Kako bi se dodatno pomogla komunikacija između FESPA-e i ESMA-e, Derek Down prihvatio je dodatnu odgovornost glavnog tajnika ESMA-e. Rezultirajuća podrška pružena FESPA-i za časopis ‘Mini FESPA’, seminare i izložbu FESPA-e uvelike je doprinijela uspjehu ovih aktivnosti.

Članstvo u istočnoj Europi

Podizanje “Željezne zavjese komunizma” u jesen 1989. godine prvi je put omogućilo slobodnu komunikaciju sa zemljama srednje i istočne Europe. Sitotisak se prilično aktivno nastavio pod komunističkim režimom, prvenstveno u tekstilnoj industriji i u industrijama poput proizvodnje stakla, keramike i elektronike. Zapadnoeuropski dobavljači proizvoda za sitotisak uvijek su poslovali putem vladinih agencija kao svojih kupaca. U tim se zemljama pojavio novi interes da se iskusi potencijal koji su vidjele u zapadnoj Europi, posebno u reklamnim proizvodima. Čehoslovačka, koja je kratko vrijeme bila članica krajem 1960-ih prije komunističke dominacije, prva se ponovno pridružila FESPA-i, a zatim Mađarska, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Rusija (Moskva), Hrvatska, Slovenija, Jugoslavija i Turska. Članstvo Čehoslovačke potom je podijeljeno na odvojene Češku i Slovačku Republiku. Na taj se način članstvo u FESPA-i povećalo tijekom dvanaest godina s 14 na 26 zemalja, a sada ih je 27, s baltičkim Sjedinjenim Američkim Državama koje su najnovije primljene 2005. godine.

FESPA je pružila izravnu pomoć ovim novim članovima kroz niz ‘Mini-FESPA’. Koncept koji je predložio Michael Domberger, a uspješno su ga usvojili predsjednici Lascelle Barrow i Michel Caza. Sastojali su se od štandova s informacijama o proizvodima i dvodnevnog seminara u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Sloveniji. ESMA je snažno podržala ove događaje koji su pomogli zastupljenosti njihovih članova u tim zemljama. Ovi programi donijeli su financijske i članske koristi zemljama u kojima su se događaji održavali. FESPA je pružila dodatnu pomoć za obuku, što je prioritetni zahtjev za istočnoeuropske zemlje, financiranjem trenera iz zapadne Europe za održavanje seminara osposobljavanja.

Digitalni izazov

Devedesete su bile razdoblje u kojem je digitalna tehnologija revolucionirala svijet na toliko mnogo načina. U tiskarskoj industriji to se u početku vidjelo u pripremi za tisak gdje su umjetnička djela sada dolazila gotovo isključivo u digitalnom formatu. Na izložbi FESPA ’96, FESPA je održala dvodnevne seminare na kojima je sitotiskarima predstavila izazove i mogućnosti digitalne tehnologije. U sljedeće četiri godine uslijedio je niz seminara osmišljenih kako bi se osiguralo da su sitotiskari dobro pripremljeni za neizbježne promjene koje dolaze.

Izložbe FESPA-e

Nakon još jedne uspješne izložbe FESPA u Amsterdamu 1992. godine, FESPA je očekivala povratak u Amsterdam 1996. godine, koristeći usluge neovisnog organizatora. Međutim, o toj točki nije postignut dogovor s organizacijom RAI u Amsterdamu te je stoga odlučeno da se izložba preseli u Lyon u Francuskoj, s prednošću privlačenja novih posjetitelja s brzorastućih tržišta sitotiska u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu. Unatoč početnoj zabrinutosti izlagača, ovo se pokazalo kao vrlo uspješan događaj s velikom posjećenošću i velikim zanimanjem za digitalne tvrtke koje su prvi put izlagale na FESPA-i.

Na izložbama koje su uslijedile nakon Münchena 1999., Madrida 2002., ponovno Münchena 2005. i Berlina 2007., postotak izložbenog prostora koji su zauzele digitalne tvrtke nastavio je rasti svaki put, a očekuje se da će se taj trend nastaviti i u budućnosti.

Sada je FESPA postala međunarodni organizator izložbi nakon pokretanja sajma u Indiji 2005., ponovljenog 2007. s trećim FESPA sajmom održanim 2009. Godine 2008. pokrenuli smo i sajam u Bangkoku – FESPA Asia Pacific. 2008. godine također je održan prvi FESPA sajam u Meksiku, a sljedeći u kolovozu 2009. Ovo je dodatak prvoj namjenskoj FESPA digitalnoj izložbi (održanoj u Amsterdamu 2006.), s još jednom održanom u Ženevi 2008. i trećom u Amsterdamu 2009.

Zaključujući ovu kratku povijest FESPA-e, izvanredno je vidjeti kako je snažna i utjecajna organizacija izrasla iz skromnih početaka. To je zahvaljujući viziji i inicijativi ranih „osnivača“ koja se nastavila kroz uzastopna razdoblja predsjedanja. Doprinos nacionalnih udruženja i ESMA-e također se ne smije podcijeniti, jer su podrška i interes koji su pokazale te organizacije osigurali da Upravni odbor FESPA-e uvijek bude spreman stvarati nove inicijative kako bi se unaprijedili ciljevi FESPA-e.

Dodatak

Predsjednici FESPA-e 1962.-2025.

R Levisson (Nizozemska) 1962. – 1968
E. Meissner (Njemačka) 1968. – 1975.
W. Rayment (UK) 1975. – 1979.
I Back (Nizozemska) 1979. – 1984.
D Down (UK) 1984. – 1988.
M. Domberger (Njemačka) 1988. – 1992.
L. Barrow (UK) 1992. – 1996.
M. Caza (Francuska) 1996. – 1999.
C van den Berg (Nizozemska) 1999. – 2000
M. Caza (Francuska) 2000. – 2002.
Ricardo Rodriguez Delgado (Španjolska) 2002. – 2005.
Hellmuth Frey (Njemačka) 2005. – 2007.
Anders Nilsson (Švedska) 2007. – 2010
György Kovács (Mađarska) 2010.- 2013
Lascelle Barrow (Ujedinjeno Kraljevstvo) 2013. – 2015.
Yaşar Gűvenen (Turska) 2015. – 2017
Christian Duyckaerts (Belgija) 2017. – 2021.
Christophe Aussenac (Francuska) 2021. – 2025
Daniel Sunderland (Meksiko) 2025. – 2028.

Glavni tajnici FESPA-e
N. Schenkman (Nizozemska) 1962. – 1963.
B de Die (Nizozemska) 1963. – 1977
J van de Hšrst (Nizozemska) 1977. -1978
R de Ruijter (Nizozemska) 1978. – 1981
G. Wilson (UK / Belgija) 1981. – 1989.
D Down (UK) 1989. – 1999.
N. Steffens (UK) 2000. – 2013.

S. Holt (UK) 2014. –

Nositelji nagrade FESPA Merit

dodijeljena za izvanredne usluge sitotisku ili FESPA-i
Natrag (Nizozemska)
W. Frick (Njemačka)
E. Hartfeld Johansson (Švedska)
R. Levisson (Nizozemska)
J. Peters (Belgija)
D Down (UK)
E. Hartvedt (Norveška)
M. Caza (Francuska)

Izložbe FESPA-e

Pariz 1963.
1966. Zürich
1968. London
1970. Hamburg
1973. Amsterdam
1975. Milano
1979. Amsterdam
1984. Amsterdam
1988. Amsterdam
1992. Amsterdam
1996. Lyon
1999. München
2002. Madrid
2005. München
Berlin 2007.
München 2010.
London 2013.
Köln 2015.
Hamburg 2017.
Berlin 2018.
München 2019.
2021. Amsterdam
Berlin 2022.
2023. München
2024. Amsterdam
Berlin 2025.

FESPA Indija 2005., 2007. i 2009.

FESPA Meksiko 2008. i 2009 .

2006. i 2009. FESPA Digital Amsterdam
FESPA Digital Ženeva 2008.
FESPA Digital Hamburg 2011.

FESPA Azija i Pacifik 2008.

FESPA World Newsletter

FESPA World Newsletter nudi najnovije članke, vijesti iz industrije, blogove, priopćenja za medije i podcaste relevantne za tiskarsku zajednicu. Sadržaj pokriva širok raspon sektora, uključujući sitotisak, digitalni tisak, tisak na tekstil i još mnogo toga. Pretplatite se ovdje kako biste primali besplatni mjesečni bilten koji je dostupan na engleskom, njemačkom i španjolskom jeziku.