Ekonomija, industrija i bioraznolikost

Dok je većina medijske pozornosti bila usmjerena na klimatske promjene, postoji još jedna kriza koja ima jednako kritičnu potrebu za djelovanjem: gubitak bioraznolikosti.

Dok je većina medijske pozornosti bila usmjerena na klimatske promjene, pojavila se još jedna kriza koja ima jednako kritičnu potrebu za djelovanjem: gubitak bioraznolikosti. Većina ljudi će biti svjesna da imamo COP 26 o klimatskim promjenama koji će se održati u studenom 2021. u Glasgowu, ali možda ne i da će COP 15 o bioraznolikosti biti mjesec dana ranije, u Kini, kada će se vlade iz cijelog svijeta sastati kako bi odredile nove ciljevi za prirodu.

Dosadašnji gospodarski rast bio je nauštrb prirode, a cijena njezinog oštećenja nije pravilno uračunata. Međutim, u veljači 2021. objavljeno je izvješće koje čini upravo to: The Economics of Biodiversity: The Dasgupta Review . Izvješće sasvim jasno pokazuje da ne možemo nastaviti na dosadašnjem putu te da, na globalnoj i državnoj razini, moramo promijeniti naše načine razmišljanja i djelovanja. Briga o prirodi nije nešto što možemo odbaciti kao preskupo u teškim vremenima: to je nešto što si ne možemo priuštiti da ne radimo. Način na koji poslujemo u poslu također se mora promijeniti.

Izvješće nije ugodno za čitanje. Priroda, naš 'prirodni kapital', smanjila se za gotovo 40% između 1992. i 2014. Ljudsko uništavanje prirode potkopava sposobnost našeg planeta da nas hrani, osigurava čisti zrak za disanje, čistu vodu za piće, hranu za jelo i sve resurse na koje se oslanjamo u svakodnevnom životu. Također smo otežali planetu upravljanje utjecajima klimatskih promjena i onečišćenja i kvarimo mjesto ljepote u kojem svi možemo uživati. Takva šteta povećava rizik od pandemija: degradacija okoliša i pojava novih bolesti ili bolesti koje se tek mogu prenijeti na ljude snažno su povezani. A kao i kod klimatskih promjena, najviše trpe oni s nižim primanjima. I oba su pitanja isprepletena – klimatske promjene potiču gubitak bioraznolikosti i obrnuto.

Interakcije između čovječanstva i prirode lijepo su prikazane u dijagramu ispod, preuzetom iz skraćene verzije. (Ovu verziju pripremio je autor za osobu koju naziva 'zabrinutim građaninom', i manje je matematička od pune verzije, tako da je dobro mjesto za početak ako čitate dalje. Možete je preuzeti ovdje )

Kredit za sliku: preuzeto iz The Economics of Biodiversity: The Dasgupta Review – Abridged Version

Izvješće pokazuje kako vrijednost našeg prirodnog kapitala može i mora biti uključena u računovodstvene sustave vlade i poduzeća. Mnoga poduzeća već neko vrijeme koriste 'trostruki krajnji rezultat' financijskog, društvenog (ili ljudskog) i ekološkog (ili prirodnog) kapitala kako bi pokušala postići pravu ravnotežu, ali to treba dalje razvijati. Da parafraziramo dosta stranica, moramo osigurati da živimo od kamata, a ne nastaviti koristiti kapital kao što smo do sada – i također moramo obnoviti taj kapitalni fond nadoknađujući štetu koju smo prouzročili. Vrlo zanimljiv pristup ekonomiji je 'ekonomija krafne', koncept Kate Raworth koji se može primijeniti na tvrtke, gradove ili bilo koje organizacije i ima dvije granice za upravljanje: 'ekološki strop' i 'društveni temelj'. Ova vrsta regenerativne ekonomije također se savršeno uklapa u razmišljanje o kružnom gospodarstvu, što je sljedeća tema u ovoj seriji, pa će biti uključena.

Mnoge promjene potrebne za zaštitu bioraznolikosti su na razini vlade, gledajući politiku, zakone i infrastrukturu, ali postoje radnje koje poduzeća moraju poduzeti. Iako je najveći pokretač gubitka bioraznolikosti na kopnu proizvodnja hrane (i promjena naše prehrane kako bismo konzumirali manje mesa i mliječnih proizvoda može napraviti veliku razliku), sve industrije su u interakciji s prirodom na mnoge načine i imaju priliku pomoći u zaštiti ovog vitalnog resursa, a naša industrija nije iznimka. Dakle, evo nekoliko misli za početak.

   Možda je najočitiji način da zaštitimo naše rijeke i zemlju, naše ribe, životinje, biljke, ptice i kukce, sprječavanje onečišćenja.   

Kako biste zaštitili vodu, provjerite jesu li vaše cijevi za otpadnu vodu ispravno spojene (mogli biste se iznenaditi koliko ima pogrešnih spojeva, uzrokujući da prljava voda i otpadne vode idu ravno u rijeke), održavajte sve separatore ulja/vode u dvorištima ili na parkiralištima i provjerite ne koriste se deterdženti za čišćenje vozila gdje bi voda mogla ući u njih jer im to onemogućuje djelovanje. Očistite izlijevanje tako da ništa osim čiste kišnice ne ode u odvode površinskih voda, vodotoke ili neasfaltirano zemljište; držati otpad pod kontrolom kao i upravljati skladištenjem otpada kako bi se spriječilo onečišćenje kišnice.

Dobro upravljanje otapalima, održavanje kotlova, održavanje vozila i postrojenja te gospodarenje energijom idu prema smanjenju onečišćujućih tvari u atmosferu.

Još jedna pozitivna radnja za sprječavanje prekomjerne upotrebe prirodnih resursa je sprječavanje i smanjenje otpada te kretanje prema kružnijem gospodarstvu. To je put kojim nas vodi i državna politika, a o tome više u idućem članku.

Pogledajte i svoj lanac opskrbe. Element kupnje koji je najočiglednije povezan s bioraznolikošću jest kupnja proizvoda od drva (ne samo papira i kartona, već i građevinskih materijala i namještaja) iz izvora koji su certificirani kao odgovorno upravljani - ali također razmišljajte šire. Postoje i drugi izravni elementi, poput načina na koji se sadnja koju imate održava i podržava li ili šteti bioraznolikosti, te neizravnija pitanja upravljanja resursima i sprječavanja i kontrole onečišćenja unutar dobara i usluga koje koristite. Mnogo je prilika kada počnete tako razmišljati.

U ovom trenutku plastične vrećice dobivaju naslovnice kao razarači prirode, ali svijest javnosti o gubitku bioraznolikosti i onečišćenju raste.