Upravljanje bojama u digitalnom tisku na tekstil

U srži svakog tiskarskog projekta je želja za postizanjem najviše moguće kvalitete slike, a posebno za postizanjem pravih boja.

Jedan od najbrže rastućih segmenata digitalnog tiska su tiskane tkanine. Kao i u svakom drugom području digitalnog tiska, to znači da neće samo stručnjaci za proizvodnju tekstila izrađivati grafičke materijale i pokretati tiskarske projekte na mnogim vrstama tkanina.

U srži svakog tiskarskog projekta je želja za postizanjem najviše moguće kvalitete slike, a posebno za postizanjem pravih boja. No, da bi se to postiglo, sve uključene strane moraju u potpunosti surađivati i svaka od njih mora dati svoj doprinos kako bi osigurala uspješan i zadovoljavajući rezultat.

Kao i kod bilo koje tehnologije tiska, kvaliteta digitalnog tiska i boje koje se mogu postići ovise o tri glavna čimbenika: korištenoj tehnologiji tiska, tintama i, ne najmanje važno, korištenoj podlozi. Postoje neki tehnički čimbenici koje treba uzeti u obzir kada je u pitanju kvaliteta slike, a za slike temeljene na pikselima (fotografije) dva glavna faktora su rezolucija i oštrina.

Slike moraju biti dovoljno visoke rezolucije da bi se mogle povećati. Pravilo kaže da vam je potrebna dvostruka rezolucija u smislu piksela po inču (ppi) u odnosu na liniju zaslona koju ćete koristiti pri ispisu.

U komercijalnom tisku konvencionalni rasteri su još uvijek uobičajeni, a rasterska linijatura od 150 linija po inču (lpi) nekada je bila vrlo česta, a dok su danas češće veće rasterske linije, razlučivost slike od 300 ppi često se navodi kao potrebna razlučivost za slike.

No u digitalnom tisku koriste se mnoge vrste tehnologija rastera, a izračun potrebne rezolucije slike nije uvijek tako jednostavan kao što je nekad bio. A ako će se tiskani proizvod gledati iz daljine, nakon skaliranja možete dobiti nižu rezoluciju slike, možda do oko 100 ppi. U slučaju sumnje, pitajte pružatelja usluga tiska koju rezoluciju slike preporučuju za vrstu tiska koju planirate.

Logotipi i ostali vektorski crteži mogu se slobodno skalirati i nisu ograničeni određenom rezolucijom kao što je to slučaj s fotografijama. No to znači da se ove vrste slika i ilustracija moraju izraditi pomoću softvera poput Illustratora ili sličnog, koji definira crtež kao krivulje spline (često nazvane linijska umjetnost ili vektorska grafika).

Ne mogu se sve spot boje reproducirati u prostoru boja dostupnom pri korištenju CMYK procesnih boja. Obojene kocke na ilustraciji predstavljaju pojedinačne spot boje, dok unutarnja sfera predstavlja raspon boja ofsetnog tiska na premazanom papiru. Oko 40% spot boja nalazi se izvan raspona, odnosno nije ih moguće ispisati u CMYK-u.

Koliko boja vam treba?

Svi uređaji za ispis imaju ograničen broj boja koje mogu reproducirati. Stoga, kada planirate svoju tiskarsku produkciju, morat ćete se zapitati koje su boje najvažnije u vašem umjetničkom djelu.

U industriji se koriste dvije glavne kategorije tiskarskih boja. Za opću upotrebu najčešće se koristi set tinti za procesne boje (cijan, magenta, žuta i crna) za reprodukciju razumno velikog raspona boja od oko 400 000 jedinstvenih boja. No, za boje robnih marki, poput određene boje logotipa, koriste se ‘spot boje’.

Jedan od najpoznatijih proizvođača spot boja je Pantone, koji nudi preko 1000 posebnih nijansi u Pantone sustavu boja. Ako pokušate reproducirati te posebne spot boje pomoću CMYK-a, otkrit ćete da se samo oko 60% spot boja može točno uskladiti pomoću CMYK seta tinti. Dakle, ako je jedna ili više spot boja ključnih za vaš ispis, morat ćete dodatno platiti da bi pisač koristio te posebne tinte.

Problem je u tome što malo digitalnih tiskarskih sustava, ako ih uopće ima, može učitati sve Pantone spot boje u tiskarski stroj. Zbog toga sve više tiskarskih sustava počinje koristiti ono što se naziva prošireni raspon boja, što znači da se tradicionalne CMYK osnovne boje nadopunjuju narančastom, zelenom i ljubičastom.

Korištenjem tinte s proširenim rasponom boja u tiskarskom stroju, oko 90% Pantone spot boja može se vjerno reproducirati, ovisno o korištenim podlogama. Ako ste koristili Pantone vodiče za boje, primijetili ste da dolaze u barem dvije osnovne verzije. Jedan vodič je ispisan na sjajnom papiru i prikazat će najzasićenije i najbogatije boje.

Drugi uzorak boja ispisan je na nepremazanom papiru, a iste boje sada će izgledati manje zasićene. To je jednostavno tako, fizički fenomen, i svaka vrsta podloge za ispis ima svoja ograničenja u pogledu raspona boja koji može reproducirati, s obzirom na određeni set tinti.

Dakle, ako su vam određene boje u vašem dizajnu ključne, provjerite može li ih tiskara reproducirati na točan način boja i unaprijed zatražite otisnute probne otiske s točnim bojama kako ne biste bili razočarani kada primite konačne otiske.

Tvrdi ili meki dokazi?

Ljepota korištenja digitalnog pisača za tiskarsku produkciju je u tome što taj pisač obično možete koristiti kao uređaj za probni otisak. Trebalo bi biti moguće ispisati primjer vašeg umjetničkog djela na istom pisaču koji će se koristiti za konačni ispis. No, postoji način simuliranja ispisanog rezultata na drugim digitalnim uređajima, uključujući monitor. To se postiže korištenjem ICC profila stvorenog za kalibraciju i karakterizaciju digitalnog tiskarskog stroja.

U primijenjenom upravljanju bojama obrađujemo i suptraktivne (lijevo) i aditivne (desno) sustave boja, kao i posebne boje dostupne pri korištenju postavki spot boja za tintu.

Ova tehnologija postoji već dugi niz godina. Međunarodni konzorcij za boje, koji je uveo tehnologiju, osnovan je 1993. godine. No iz nekog razloga ova tehnologija upravljanja bojama nije u potpunosti shvaćena niti se koristi u svim dijelovima grafičke industrije.

Ispravno implementirano znači da se svaki uređaj koji se koristi za stvaranje, modificiranje ili reprodukciju boja može kalibrirati i karakterizirati pomoću ICC tehnologije. U središtu toga je ICC profil, datoteka koja opisuje koji raspon boja uređaj može reproducirati.

Dakle, ako spremate svoje slike (fotografije) u Adobe RGB, na primjer, radite u rasponu boja od oko 1,2 milijuna boja. Ako ih spremate kao sRGB (vrlo uobičajeno u potrošačkim fotoaparatima i slikama pripremljenim za objavljivanje na webu), radite u manjem rasponu boja od oko 800 000 boja. Svaki tiskarski stroj ima ograničenja u pogledu veličine raspona boja koji može reproducirati, odnosno koliko jedinstvenih boja postoji u njegovom prostoru boja.

Uobičajena referentna skala boja je ofsetna skala boja otisnuta na kvalitetnom premazanom papiru, korištenjem standardnih CMYK procesnih tinti. Ova skala boja pokriva oko 400 000 boja. Možda zvuči kao da je ovo daleko od sRGB-a ili Adobe RGB-a, ali budući da su primarne boje za monitor RGB, dok su u tisku primarne boje CMYK, vizualni rezultat nije toliko drugačiji jer ta dva sustava boja rade na potpuno drugačiji način jedan od drugoga.

Sustav boja monitora (i kamere) koristi aditivni sustav boja, budući da se različite valne duljine svjetlosti dodaju kako bi se dobila boja emitiranjem svjetlosti izravno u oči. Kada su sve valne duljine prisutne u punoj snazi, to doživljavamo kao bijelu boju. Međutim, u tisku se CMYK sustav boja temelji na subtraktivnom procesu, gdje se svjetlost projicira na površinu, a zatim reflektira kroz tanki sloj filma tinte.

Kada dodamo boje na otisnutu površinu, reflektirana svjetlost dat će izgled različitih boja ovisno o mješavini. Ako su prisutne sve boje, dobivamo crnu (ili gotovo crnu, zbog nečistoća u CMY pigmentima). Stoga dodajemo čistu crnu tintu i nazivamo je K jer je to „ključna boja“. Također je praktična pri ispisu crnog teksta.

U CMYK subtraktivnom sustavu postoje neke boje koje nisu prisutne ni u sRGB-u ni u Adobe RGB-u, posebno zasićene žute i cijan. Međutim, vizualno, Adobe RGB raspon boja prilično dobro odgovara rasponu boja visokokvalitetnog offseta, i to je dijelom razlog zašto se offset raspon koristi kao referentni raspon boja pri korištenju mnogih drugih procesa ispisa.

Kada postavljate uređaj za probni otisak, a to može biti vaš vlastiti pisač u boji, prvo ga morate kalibrirati na zadano stanje, za određenu vrstu papira. Za to će vam trebati spektrofotometar, ali na tržištu postoje prilično pristupačna rješenja, na primjer X-Rite ColorMunki.

Za upravljanje bojama ispisa potreban vam je spektrofotometar. Jedan od najpovoljnijih je X-Rite ColorMunki, prikazan ovdje. ColorMunki se također može koristiti za kalibraciju monitora.

ColorMunki se usput može koristiti i za kalibraciju monitora, tako da ćete s njim puno toga postići. Nakon što kalibrirate uređaj, ispisujete (ili na projektu monitora) nekoliko boja i mjerite ih spektrofotometrom. Ta mjerenja se zatim koriste za stvaranje ICC profila za uređaj.

Kada primjenjujete upravljanje bojama, koristite potrebne ICC profile za pretvaranje boja između prostora boja ili simuliranje boja na jednom uređaju pomoću ICC profila za drugi uređaj. Nakon što shvatite kako to funkcionira, možete upravljati svim bojama u svom projektu ispisa i ozbiljno razgovarati sa svojim pružateljem usluga ispisa ako smatrate da bi oni trebali biti u mogućnosti bolje upravljati bojama.

Ako prilikom izrade umjetničkog djela koristite Adobe Creative Cloud ili nešto slično, postavke boja možete postaviti tako da koriste ispravne ICC profile za izradu probnih otisaka na kalibriranom pisaču ili za ono što se naziva softverski probni otisak na monitoru.

Od sada nadalje ne bi trebalo biti neugodnih iznenađenja kada dobijete konačne otiske jer ste već na početku procesa provjerili jesu li boje onakve kakve bi trebale biti koristeći tvrde ili meke probne otiske.

Vodiči Wild Format namijenjeni su proširenju svijesti i razumijevanja ludila koje se može stvoriti na digitalnim uređajima za tisak velikog formata, od podova do sjenila za lampe i svega između.

Ove vodiče omogućila je suradnja skupine proizvođača s tvrtkom Digital Dots. Ovaj članak podržavaju EFI, Fujifilm, HP i Digital Dots.