Dok eko-solventne tinte nastavljaju svoju evoluciju, Simon Eccles ispituje njihove kvalitete i prednosti za pružatelje usluga tiska i okoliš.

Lagane solventne tinte za inkjet pisače, često nazivane eko solventima, pojavile su se početkom 2000-ih za opću namjenu u izradi natpisa. Razvijene su kao odgovor na potražnju industrije za tintama prilagođenijim korisnicima i kupcima od originalnih „jakih“ ili „agresivnih“ solventnih tinti.

Jaka otapala imaju visok sadržaj hlapljivih organskih spojeva (VOC-a) koji često zahtijevaju prisilnu ventilaciju i odvodnju radi zaštite rukovatelja pisačem, a mnoga od njih zadržavaju karakterističan miris koji ih čini neprikladnima za unutarnju upotrebu gdje je primjetan.

S druge strane, jaka otapala su relativno jeftina i vrlo učinkovita, posebno za vanjsku signalizaciju, grafiku na vozilima i slično, gdje imaju dug vijek trajanja, obično pet ili više godina. Djelomično otapaju i omekšavaju plastične medije, što pomaže pigmentnim bojilima da se trajno “uhvate” za površinu.

Eko solventne tinte, nasuprot tome, imaju relativno nizak sadržaj hlapljivih organskih spojeva (VOC) i mogu se čak koristiti u studijskim i uredskim okruženjima, sve dok postoji odgovarajuća ventilacija. Imaju slab miris pa se mogu koristiti s grafikom i natpisima u unutarnjim prostorima. Ne napadaju mlaznice i komponente inkjet tinte tako agresivno kao jaka otapala, pa im nije potrebno tako stalno čišćenje – često se navodi jednom ili dva puta tjedno. Za sušenje im je potrebno više topline nego jakim otapalima, što utječe na neke medije – općenito morate koristiti deblji i stoga skuplji vinil da biste izdržali toplinu nego što biste to učinili s jakom solventnom tintom.

Ove tinte također omekšavaju plastični medij i vežu se za njega, iako nešto manje od jakih otapala. To znači da njihova otpornost na vremenske uvjete, UV zračenje i ogrebotine nije toliko dobra. Iako se ekološka otapala široko koriste za rad na otvorenom, obično su za primjene koje trebaju trajati samo jednu ili dvije godine.

Široko se koriste u širokoformatnim inkjet pisačima početne do srednje cjene, iako gornji, “industrijski” segment tržišta i dalje ima tendenciju korištenja jakih otapala za istu vrstu primjene. Eko tinte s otapalima su skuplje od jakih otapala, što je posebno važno za korisnike s velikim količinama ispisa.

Proizvođači su u posljednjih deset godina progresivno poboljšali svoja ekološka otapala. Primjerice, Sun Chemical je prije nekoliko godina predstavio potpuno novu „platformsku“ kemiju za svoje tinte širokog formata, kaže Tony Cox, poslovni menadžer u globalnom proizvodnom pogonu Sun Chemical za inkjet pisače u Midsomer Nortonu u Velikoj Britaniji. „Počeli smo od nule sa sirovinama i tražili smo kako najbolje postići željene rezultate uz znanje koje je danas dostupno“, navodi. „Ovo je temeljna tehnologija koju možemo koristiti u raznim tehnologijama pisača i vrstama glava za ispis, za različite primjene.“

Sunove nove Streamline ESL 2 tintne patrone namijenjene su za Roland Pro 4 seriju pisača.

Sve Sunove širokoformatne tinte s solventima prodaju se pod robnom markom Streamline kao zamjena za originalne tinte proizvođača kod trećih strana: na primjer, nedavno predstavljene tinte Streamline ESL 2 dizajnirane su za korištenje kao zamjena za Rolandove standardne Eco-Sol Max tinte u VersaCammu i sličnim pisačima. „Prvu eko solventnu tintu s ovom tehnologijom predstavili smo prije otprilike dvije godine“, kaže Cox. „Već smo na trećoj generaciji nove tehnologije, a prije toga imali smo možda četiri generacije prethodnih eko solventa tijekom otprilike šest godina. Tinte su sada vrlo robusne, dobro rade, vrlo su robusne, omogućuju dobru stabilnost glave, imaju dobra svojstva filma – čvrste, fleksibilne, izdržljive – eko solventna tehnologija danas je stvarno vrlo dobra.“

Krajem rujna 2015. najavljen je Roland DG-ov Eco-Sol Max 3, nova generacija tinti koje će se standardno isporučivati s novim eko solventnim pisačima, a bit će dostupne i kao nadogradnja za neke instalirane pisače, bilo da se radi o trenutnim ili „starijim“ modelima. Prema Rolandu DG-u, nova tinta „pruža brže vrijeme sušenja, patrone većeg kapaciteta, nižu cijenu po kubiku tinte i sveukupno poboljšanje performansi.“

Što je uopće “eko”?

Dio naziva „eko“ godinama se dovodio u pitanje. Izvorno se impliciralo da je to skraćenica za „ekološki“, s obrazloženjem da niži hlapljivi organski spojevi moraju biti dobra stvar za okoliš. Kada su drugi proizvođači tinte počeli isticati da eko otapala nisu osobito zelena, neki su proizvođači tvrdili da to zapravo znači „ekonomično“. Moglo bi se i o tome raspravljati. Bilo bi jednostavnije nazvati ih laganim ili blagim otapalima, ali eko izraz se zadržao.

Prije više od deset godina, Tony Martin, tadašnji predsjednik britanskog proizvođača tinte Lyson, istaknuo je da jaka otapala nisu nužno opasna, ali blaga otapala ponekad jesu: „Na primjer, dipropilen glikol monometil eter je često korišten materijal u mnogim blagim otapalima niskog mirisa, s ograničenjem izloženosti koje je američka agencija za sigurnost i zdravlje na radu postavila na 100 dijelova na milijun na radnom mjestu“, rekao je. „Usporedite to s nekim laktatima koje koriste proizvođači agresivnih tinti, a koji su zapravo aditivi za hranu, lako se metaboliziraju i nemaju postavljena ograničenja izloženosti.“

Rane tinte s jakim otapalima koristile su cikloheksanon, kako se prisjeća Holdon, voditelj razvoja poslovanja tvrtke Colorific: „Ova tinta bi se lijepila za sve i vrlo brzo se sušila“, kaže, „ali upotreba cikloheksanona sada je ograničena i više se ne koristi ni u jednom širokoformatnom proizvodu s tintom.“

To ne znači da su ekološka otapala opasna. Na primjer, tinte Roland DG Eco-Sol Max 2 i nova Eco-Sol Max 3 imaju Greenguard Gold certifikate koji označavaju niske kemijske emisije sigurne za unutarnju upotrebu u mjestima poput škola i bolnica.

Prema Holdomu: „Evolucija eko otapala sada se mijenja sa svjetskim zakonodavstvom. Razvoj tinte pomaže strojevima da rade brže, brže i daju bolju kvalitetu te nude dulju trajnost. Međutim, izazov za sve kemičare je da proizvode učine jednako dobrima, ali da koriste manje štetnih otapala, da postanu biorazgradivi i da uklone sadržaj nikla – posebno koji se nalazi u žutim pigmentima – kao i da imaju vrlo nisku količinu hlapljivih organskih spojeva.“

Solvent-UV hibridi

Relativno nova varijacija eko solventnih tinti su hibridne solventno-UV tinte, koje prodaju Fujifilm, Mimaki i Colorific/Lightbar. One koriste malu količinu otapala dodanog UV tintama, s mnogim prednostima oba (pogledajte našu prethodnu priču, ovdje: www.fespa.com/news/features/solvent-uv-ink-what-is-it-and-when-should-it-be-used.html ).

Prema riječima Mikea Horstena, glavnog direktora marketinga tvrtke Mimaki za Europu: „Ova nova tehnologija kombinira najbolje iz oba svijeta. Strana s otapalom daje vrlo dobro prianjanje na vinilu, a UV dio s tintom postiže sjajnu i šarenu završnu obradu. Ova vrsta UV komponente tinte također je fleksibilna tako da s njom zaista možete raditi iz role. Druga prednost je što ne morate čekati prije nego što počnete raditi s njom. Možete je laminirati bez čekanja.“

„Prednost ove tehnologije tinte je u tome što čestice pigmenta unutar tinte imaju dovoljno vremena da padnu i legnu na podlogu, što joj daje vrlo ravnu površinu, što joj daje izvrsnu otpornost na ogrebotine, a ujedno i najbolji odraz najšireg raspona boja koji možete zamisliti.“

Alternative

Jedan od najvećih konkurenata eko solventnim tintama je lateks tinta, koja se u osnovi sastoji od polimera aktiviranih toplinom dispergiranih u vodi. Promoviraju se kao ‘zelenije’ od eko solventnih tinti jer ne sadrže organska otapala, iako je protuargument da im je potrebno puno više topline za uklanjanje vode, a to troši električnu energiju. Za razliku od solventnih i UV tinti, ne sadrže hlapljive organske spojeve ili HAPS, pa su ove tinte prikladne čak i u osjetljivim unutarnjim okruženjima poput tapeta u školama i bolnicama.

HP je prvi na tržište plasirao lateks (naziv koji su sami odabrali) 2008. godine, a njihove tinte sada su u trećoj generaciji, koja je znatno poboljšana. Smatra se da je njihov vijek trajanja na otvorenom ekvivalentan eko solventnim tintama, a primjena temeljne tekućine pomaže tintama da se prianjaju uz medij s nižim zahtjevima za toplinom i energijom nego prije. Mimaki je razvio sličnu tintu koju također naziva Latex, a koristi je u modelima JV400 LX. Ricoh koristi istu tintu u svojim blisko povezanim modelima Pro L4100.

UV tinte se preklapaju s jakim i eko solventnim tintama za neke primjene na fleksibilnim materijalima – privlačnost je u mogućnosti rada s praktički svim medijima, s trenutnim sušenjem i bez ispuštanja plinova. Međutim, UV pisači i tinte uvijek su puno skuplji od eko solventnih tinti iste veličine i protoka. Najnovija generacija LED lampi za sušenje UV tinti radi puno hladnije od konvencionalnih UV lampi ili grijača u solventnim pisačima, tako da nema problema s toplinski osjetljivim ili tankim medijima.

Zaključak

Danas su eko otapala samo jedno od sve većeg broja „rješenja“ za tinte (u oba smisla riječi) dostupnih pisačima velikog formata. Iako nipošto nisu zamijenila jaka otapala, njihova jednostavnost korištenja, svestranost i niska početna cijena čine ih idealnim izborom za početnike. Doista, za mnoge pisače velikog formata eko otapalo može biti jedini sustav koji će im ikada trebati.