Graeme Richardson-Locke posjećuje Brighton kako bi intervjuirao Michela Cazu. Michel dijeli svoja mišljenja o sitotisku i digitalnom tisku te mogućnostima koje su dostupne za promociju ovih procesa tiska.
Jedna od velikih privilegija moje uloge voditelja tehničke podrške u FESPA-i jest ta što mogu provoditi vrijeme s nekim od najuglednijih i najiskusnijih osoba u našoj zajednici.
Iskoristio sam priliku i pitao Michela Cazu, jednog od osnivača FESPA-e, bi li bio voljan sastati se sa mnom kako bismo razmijenili mišljenja o sitotisku i digitalnom tisku. Također sam htio znati gdje vidi prilike za promociju ovih najfleksibilnijih procesa tiska.
Kada ste prvi put držali špatulu za sitotisak?
Prije više od 63 godine, u svibnju 1955. (imao sam 20 godina). Kako prepričavam u svojoj knjizi, studentski posao u BMJ-u, poznatoj i tehnički naprednoj radionici u samom središtu Stockholma u Švedskoj.
Kada ste shvatili da ste pronašli posao koji će vam postati cjeloživotna strast?
Nakon tih noći “ležernog” rada, otkrio sam da je sitotisak puno zabavniji i zanimljiviji od psihosociologije koju sam trebao studirati na sveučilištu te sam u studenom 1955. zatražio posao s punim radnim vremenom i od tada nisam prestao raditi sitotisak.
Koje biste bisere mudrosti ponudili mlađim članovima naše zajednice koji žele izgraditi svoju budućnost u tisku?
Dakle, nuđenje “bisera mudrosti” nije baš moja stvar! Naprotiv, rekla bih: “Nemojte biti previše mudri, isprobavajte sve, radite gluposti i griješite, ali… UDUSITE SE!”
Pogotovo nikad ne slušajte ljude koji vam s hrpom “činjenica” govore “to je nemoguće”…. Vrlo velik dio onoga što sam godinama pokušavao, radio, tražio, pronalazio je “nemoguće” za hrpu vrlo kompetentnih stručnjaka kod mojih dobavljača! UV sitotisak ili digitalni… nemoguće. UV keramika… nemoguće, sitotisak 300 LPI…nemoguće, tisak polutona bez točaka ili sada u stohastičkih 15 mikrona…nemoguće, tisak u vodenom UV-u u 300 LPI na pamuku…nemoguće, učiniti tintu “tiksotropnom”…nemoguće, ograničiti dimenzijske promjene povezane s IR toplinom koju emitiraju UV lampe…nemoguće, stvoriti ICC profile za sitotisak…nemoguće, početi koristiti digitalno u pripremi za sitotisak (od 1988. za mene)…nemoguće, itd.
Svi ovi i drugi primjeri u poboljšanju gumenih špatula, strojeva, tkanina, okvira i njihove napetosti zamjenjuju “duljinu vremena” za izlaganje platna “izmjerenim dozama svjetla” i hrpama “specijalnih efekata”.
Uvijek sam govorio: “to što kažeš je nemoguće, ja to radim svaki dan u svojoj tvrtki”. U jednom trenutku sam čak postao specijalist za “ovce s pet nogu”!
Što vas je motiviralo da rješavate izazove tamo gdje su drugi možda samo promijenili smjer?
Možda moj ego! a posebno ono što sam ti upravo rekao o “nemogućem”.
Moj način rada “tehnički” bio je i još uvijek je “raditi stvari”, a zatim objašnjavati zašto to funkcionira: prvo praksa, pa teorija.
Iako je poznato da ne želite suditi o umjetničkoj vrijednosti djela koja tiskate, jesu li postojali projekti koji su vas posebno usrećili?
U umjetnosti ne sudim o “umjetničkoj kvaliteti” ili “stilu”… Jednostavno kažem “sviđa mi se, ili mi se manje sviđa (ili uopće ne)” i to može biti u bilo kojem postojećem umjetničkom stilu… Dakle, postoji mnogo umjetničkih djela, naravno, ali i u oglašavanju, POP printovima, keramici, elektroničkoj industriji ili industriji stakla, čiji me uspjeh usrećio. Nemoguće je odabrati jedno!
U 55 godina u tisku sigurno ste imali loš dan ili dva. Što je bio uzrok vaše najveće frustracije?
Naravno! Ali kao i uvijek za mene, ta razočaranja ili problemi pomogli su mi da se “okrenem” s više iskustva. Godine 1968. studentska i radnička revolucija i njezine posljedice uništile su moju prvu tvrtku, pa sam stvorio novu (više o tome u mojoj knjizi). Godine 1978. bio sam pomalo sit pritiska uprave tvrtke i njezinih ograničenja. Htio sam se baviti samo tehničkim istraživanjem i istraživanjem i razvojem, međutim, dogodila se velika narudžba za umjetničke grafike, što me “prisililo” da se prvo vratim sitotisku u umjetnosti, a zatim još jednom u oglašavanju.
Smatrate li da je ekološka odgovornost preduvjet za poslovanje bilo koje tvrtke ili luksuz koji vlada provodi?
Počeo sam se usavršavati odbijajući korištenje otapala, što je dovelo do razvoja UV sitotisaka. Da budem potpuno iskren, u to vrijeme 1976. godine, još uvijek sam prije svega vidio ogromne tehničke prednosti UV sitotiska, a ne fokus na ekološki napredak.
Zatim sam se 2001. godine više uključio u podršku zaštiti zdravlja tiskara i okoliša napisavši knjigu ‘Sitotisak: vodič za čist planet’. Prevedena je na engleski 2006. godine, a 2008. godine, nakon moje suradnje s Paulom Machinom, postala je ‘FESPA Planet Friendly Guide’ te proširena na digitalni tisak. Redovito ažuriramo već deset godina, a FESPA će sada 2019. godine razviti novu reviziju.
Dakle, za mene je to očito, apsolutna nužnost i prije svega ne luksuz! Osim toga, kako sve više kupaca i krajnjih korisnika razmatra održivo upravljanje lancem opskrbe, to je bitna komponenta vašeg poslovnog plana.
Primijetila sam u tvojoj knjizi da je jedan projekt zahtijevao primjenu stidnih dlaka za ukrašavanje nekih printova! S kojim si još neobičnim materijalima radila?
Osim činjenice da je u zabavnom slučaju ovog otiska, koji je sam umjetnik ukrasio magarećom dlakom kako bi imitirao stidne dlake, uz čisti sitotisak koristio sam i niz nekonvencionalnih proizvoda. To uključuje prašinu, zrnca ugljena, pijesak, šljunak, zlatne listiće i, siguran sam, još neke proizvode koje sam zaboravio.
Pripisuju vam se zasluge za komercijalizaciju UV tinti i superfinih rasterskih linijatura. Želite li komentirati ovo i postoje li još neka postignuća koja su možda previđena?
Kao što sam već ranije spomenuo, redovito činjenje ‘nemogućeg’ postalo je standard. Godinama pišem članke i prezentiram na konferencijama diljem svijeta kako bih objasnio ta tehnička poboljšanja, ali sam također doprinio njihovom razvoju i izumu.
Kao što često objašnjavam, mnogi od ovih izuma, otkrića ili poboljšanja postignuti su suradnjom s drugima. Iznimka od ovoga je polutoniranje bez vidljivih točaka, ultrafino rastersko ravnanje i srodno ICC profiliranje (prije nego što je taj termin postojao) za koje na početku nisam imao pomoći, u tome sam radio sam.
Radio sam s Jacquesom Mounierom i Jean-Pierreom Vivèsom u Dubuit Inks u Francuskoj na razvoju tiksotropnih UV tinti. Zatim s SS Thal (koji je postao Sefar) u Švicarskoj na razvoju mrežice za sito u boji, pa sve do ‘kalandrirane’ mrežice za UV. Također sam radio s Donom Newmanom u SAD-u na poboljšanju Newmanovog valjkastog okvira poznatog po svojoj sposobnosti ponovnog zatezanja mrežice sita kako bi se postigla vrlo visoka napetost.
Tijekom svoje duge karijere podržavao sam poboljšanje automatskih tiskarskih strojeva, radeći s Åkeom Svantessonom u Sveciji u Švedskoj, a posebno s Umbertom Brasom iz SiasPrinta u Italiji na njihovim sitotiskarskim strojevima i za prvi UV digitalni tiskarski stroj. Bio sam uključen u razvoj UV glazura za keramiku i staklo s tvrtkom Jonson-Mattey. Alex Zuckerman iz Fimora i ja stvorili smo stabilnije visokoučinkovite špatule koje se još uvijek poštuju i široko koriste u zahtjevnim primjenama. Gotovo konačno, ali kako nisam završio, nisam konačno, pomogao sam u procesu ‘hlađenja’ UV tinte nakon prolaska ispod lampi u jedinici za sušenje tvrtke Machines Dubuit, a zatim sa Siasprintom.
Oduvijek sam mislio i poticao proizvođače strojeva i proizvoda da shvate da je na nama, tiskarima, da im kažemo što nam treba, a ne da nam oni nameću stvari koje smatraju ‘dobrim za nas’!
Zanima me mislite li da je bolje odabrati AM raster od 90 lpi u odnosu na 120 lpi ako će vam to omogućiti bolju kontrolu TVI-ja (povećanje tonske vrijednosti) na tisku?
Po mom mišljenju, oboje je loše! Bilo bi bolje birati između 100 i 125 LPI. Uz to rečeno, to za mene apsolutno nije problem! Kontroliram ove linije ekrana kao i 150, 175, 200 ili 300 lpi AM. Iskreno, ne vidim problem.
Što se tiče broja lpi, nikada ne koristim lineaturu izvedenu u inčima poput 90 ili 133 lpi, već uvijek višekratnike broja 25 koji bolje odgovaraju broju niti sitotiska uvijek tkanih u centimetrima, između ostalog i kako bih pomogao u rješavanju problema primarnog moiréa.
Kao osnivač FESPA-e i bivši predsjednik, smatrate li da je federacija još uvijek jednako relevantna kao što je bila prije nego što su YouTube i internet poremetili poslovno umrežavanje?
Mislim da se FESPA suočava s izazovima u rastu svog utjecaja i nastavku izgradnje svog uspjeha, ali po mom mišljenju to nema nikakve veze s pojavom interneta ili YouTubea. FESPA koristi te kanale, ali i dalje ostvaruje punu suradnju sa svojim udrugama članicama. Snaga će proizaći iz većeg broja poslovnih savjetodavnih, tehničkih i tržišno-informacijskih sadržaja online u uvijek dostupnom ‘FESPA oblaku’ poput trenutnog ekstraneta. To bi proširilo opseg i doseg FESPA-e te poboljšalo njezin ugled među udrugama članicama – a time i među članovima nacionalnih udruga.
Osim toga, moglo bi ojačati veze s izlagačima svojih izložbi i njihovim posjetiteljima-klijentima, koji ne nužno pripadaju udruženjima FESPA.
Dok FESPA provodi svoju strategiju vođenja i širenja svoje vrijednosti, morat će nastaviti naporno raditi na razvoju veza s tangentnim tržištima koja su novija u pogledu disruptivnih prednosti digitalnog ispisa s role na rolu, kao što su unutarnja i vanjska dekoracija te tekstil. Kao kontrapunkt, sitotisak doživljava rast u dekoraciji odjeće i industrijskim primjenama. Svi sektori su relevantni za FESPA-u i brzo se razvijaju u ovim tehnologijama ispisa.
FESPA bi također imala koristi od promocije ogromnog niza aplikacija, i kreativnih i funkcionalnih, koje spadaju u skupinu talenata njezinih članova, i vjerujem da će tim braniti desetljeća rada uložena u uspostavljanje ugleda FESPA-e i nastaviti ga prenositi kako bi se suočio s izazovima koji su pred nama.
Pratila sam razvoj inkjet tiska od ranih dana Encad pisača na bazi vode za jednostavnu proizvodnju postera do današnje široke primjene, od malih UV strojeva za sušenje do flomastera, pa sve do najnovijih jednoprolaznih tiskarskih strojeva za ambalažu i tekstil. Školovala sam se za sitotiskača, a zatim sam u svoje vještine dodala i digitalni tisak. Osjećam da postoji mnogo mogućnosti za kombiniranje procesa. Gdje vidite prednosti u ovoj višeprocesnoj industriji?
S jedne strane, potpuno sam za ono što se naziva hibridnim primjenama ili kombinacijom offsetnog, sitotiska i digitalnog tiska. S druge strane, primjena svakog procesa u onome što najbolje radi može biti apsolutno sjajna!
Godine 1995., kada sam postao predsjednik FESPA-e, svi su bili zabrinuti, u našem ‘svijetu ekrana’, da ovi novi inkjet procesi, ‘beskontaktni’ (tako smo tada opisivali digitalni tisak) ugrožavaju naš opstanak.
Tada sam na jednoj tada poznatoj konferenciji napisao i rekao: “Sitotisak i digitalni tisak nisu neprijatelji, već se nadopunjuju”. Ako smatrate da je digitalni tisak neprijatelj sitotiska, ULAGAJTE u njega jer je bolje držati neprijatelja blizu nego ga ignorirati i pustiti da konkurent napreduje s druge strane grada!
Ono što se brzo dogodilo jest da je 50% digitalnog tiska bilo u rukama tvrtki čija je osnovna djelatnost bila sitotisak i POP. Neke su na kraju odustale od sitotiska kako bi se usredotočile isključivo na digitalni tisak. Ali predvidio sam da bi mogli revidirati ovaj plan za manje od 25 godina. I to je doista slučaj, “pragovi konkurencije” su se snizili kako je sitotisak poboljšavao svoju pripremu za tisak, učinkovitost svog radnog procesa i svoje savladavanje “specijalnih efekata”.
Sitotiskari su ponovno u akciju pustili UV tiskaru s 4 boje velikog formata… a digitalni tiskari su iskoristili prednosti instalirajući neke sitotiskare čak i ako su stari dvadeset ili više godina!
Ako uzmete u obzir međunarodnu sliku, ogroman broj malih i srednjih tvrtki za sitotisak u Indiji, Kini ili Indoneziji na primjer, a ne uzimajući u obzir potencijal Afrike, ne planira zamijeniti sitotisak digitalnim iz mnogo razloga jer bi širenje ovdje trajalo predugo.
Jedan od izazova s kojima se suočava naša industrija jest kako osvijestiti novu generaciju dizajnera o uzbuđenju koje interaktivni tisak može izazvati. Tiskajući sve, od mirisne tinte do reflektirajućih staklenih perli do reakcija na bljeskalice pametnih telefona, moje iskustvo je da mnogi dizajneri nisu svjesni sjajnih stvari koje sitotisak može dodati njihovim projektima. Što mislite da možemo učiniti da promijenimo ovu situaciju?
Ovo je prilika za FESPA da ponudi informacije koje nadopunjuju njegov registrator za specijalne efekte Sensations, uostalom, potrebni su nam dizajneri i tiskari koji razumiju kreativni potencijal kako bi to funkcioniralo.
Ovo nije novi problem! Tijekom svoje karijere čuo sam toliko mnogo sitotiskara iz cijelog svijeta kako se žale na nedostatak znanja u dizajnerskoj zajednici o ogromnim mogućnostima ovih procesa.
Dakle, nedostatak svijesti o metodama kombiniranja različitih procesa unutar iste slike još je veći problem, uz neke značajne iznimke, naravno.
Zasad, kreativni tiskari rješavaju ovaj problem pružajući svojim klijentima uzbudljive kombinacije procesa za stvaranje vrlo učinkovitih kampanja. Postoje neki uzbudljivi primjeri, poput indijskih offset tiskara koji otvaraju odjele za sitotisak u svojim tvrtkama i instaliraju brze cilindrične sitotiskarske strojeve s UV sušenjem i svu opremu za izradu sitotiska koja ide uz to.
Njihov je cilj ponuditi kupcima, posebno u pakiranju, posebne efekte koji, u vrlo indijskoj kulturi zlata i “blještavih” efekata, mogu poboljšati prodaju povećanjem vidljivosti proizvoda! No, također je istina da mnogi grafički dizajneri i drugi kreativci u uređenju interijera, na primjer, ne razumiju ove šire kombinacije tiska.
Stoga je potrebno ponuditi im savjete, a FESPA ovdje ima priliku promovirati najbolju praksu i pomoći tijelima za obuku u trenutnim procesima i tehnikama barem u svim zemljama s udruženjima koja su njezini članovi.
Nakon što ste toliko toga postigli u dugoj i uspješnoj karijeri, imate li goruću želju učiniti više sa svojim stručnim znanjem?
Moja karijera je uspješna, svakako, ali ne i “završena”! Nažalost, riječ “postići” na francuskom znači “završiti”, a na engleskom “uspjeti”!
Unatoč priznanjima koja sam dobila od FESPA-e ili SGIA-e, moja tehnička i umjetnička karijera u sitotisku i digitalnom tisku ni blizu nije završena. Zanimaju me i uključena su srodna područja poput 3D-a, nanotehnologije, funkcionalnog interaktivnog tekstila i drugi razvoji koji me iznimno uzbuđuju. Nove primjene treba zamisliti, locirati i naravno usavršiti. Postoje novi umjetnici, željni pomoći u stvaranju serigrafija, novi studenti sitotiska i digitalnog tiska koji pomažu u razvoju svojih tehnologija. Suradnja s izvanrednim tehničarima poput Bhargava Mistryja u Indiji ili tebe, Graeme, u Britaniji! (Nisam platila Michelu da to kaže ili uključi, GRL)
Imao sam tako ispunjenu i zanimljivu karijeru u i uz FESPA-u da bismo jednog dana trebali imati više dokumentirane povijesti te organizacije.
FESPA-u smatram prijateljskom zajednicom unutar koje možemo učiti i upoznati svoje vršnjake. Biram duh obilja umjesto duha oskudice i pronašao sam mnogo nagrada u tom pristupu. Kada tiskari kažu da nemaju vremena biti dio svog industrijskog udruženja, kakav biste komentar ponudili?
Od samog početka, kada smo osnovali FESPA-u 1962. godine, postojalo je 8 nacionalnih udruženja, smatrali smo to velikom obitelji.
Tijekom vremena, kao i u svim obiteljima, bilo je izvanrednih trenutaka, ali i problema, pa čak i sukoba. FESPA ih je, zahvaljujući svom Upravnom odboru i timu, uvijek prevladavala. I ne smijemo zaboraviti da je FESPA izvorno bila pojedinac, gdje je bila, njegov Upravni odbor i njegovo Vijeće, ali i njegovo osoblje koje je do 1988. bilo… jedna osoba: njegov ili njezin tajnik.
U Europi su nacionalne udruge imale više članova nego danas, možda zato što je osjećaj kolektivnosti bio razvijeniji. Individualizam je došao kasnije, a razvoj interneta naveo je neke da osjećaju da se svi njihovi odgovori nalaze na internetu! Gledajući koliko se društava promijenilo, na bilo kojoj lokaciji ljudi se mogu vidjeti obavijeni svojim ekosustavom pametnih telefona gdje trebaju biti u kontaktu s cijelim svijetom… ali ne komuniciraju uvijek s onima u istoj prostoriji, to ne može osloboditi moć komunikacije licem u lice i izgradnje odnosa koja je predstavljala tako stimulirajući prostor u našoj zajednici.
Ako tiskari pogledaju izvan svojih užurbanih i neposrednih svakodnevnih briga i pronađu vremena za sudjelovanje u događajima svojih nacionalnih udruga, proizlaze sve vrste koristi.
Izazov za predsjednike i tajnike svakog od naših udruženja je kontinuirano poticanje novih ideja za događaje i radionice kako bi se potaknuli tiskari i šira zajednica da se prijave kao članovi.
Glavna odgovornost FESPA-e je stoga podržavati partnerstvo s njima i pronalaziti rješenja unutar mreže koja je toliko kulturno raznolika. Također je važno da FESPA svakoj udruzi ponudi atraktivno prezentirane i tehnički korisne proizvode. Nakon što se ideje razviju, FESPA, naravno, može ponuditi financijsku podršku putem odbora za projekte. Novac je u redu, ali uglavnom ideje i motivacija za uspjeh.
Predivno prijateljski i suradnički duh koji vidimo na općim skupštinama FESPA-e mora se održavati tijekom cijele godine.
Putovali ste diljem svijeta i ostavili svoj trag u mnogim zemljama, kamo biste željeli sljedeće otići?
Smiješno pitanje! Volim puno zemalja, skandinavske zemlje, Japan, Brazil, sjevernu Italiju, New York (koji zapravo nije SAD), Francusku koju vjerojatno ne poznajem dovoljno. Posljednja Opća skupština u Bugarskoj bila je sjajna, a putovanje do Koprivštice bivšim kraljevim parnim vlakom bilo je pravo zadovoljstvo. Zatim Las Vegas – nisam ljubitelj ovog Disneylanda za odrasle, međutim, sa SGIA-om i Akademijom za sitotisak i digitalne tehnologije imali smo priliku susresti se s našim vršnjacima iz SAD-a i cijelog svijeta. Uvijek sam spreman otići bilo gdje u svijetu ako me netko treba: volim dijeliti sa svima, čak i s našim povijesnim neprijateljima čiji su kolodvori i trgovi nazvani po francuskim izgubljenim bitkama!
Kako voliš provoditi svoje praznike?
Naš odmor – prvi u više od dvije godine za Thérèse i mene – trajat će dva tjedna u Norveškoj na otoku starih prijatelja s kojima dijelimo sličan ukus za umjetnost, strast prema sitotisku i povijest drevnih civilizacija.
Imate li kakvih pitanja za mene?
Nemam pitanja za tebe Graeme, ali imam jednu molbu. Zaista mi je drago što FESPA ima tiskaru unutar Tajništva. Pobrini se da zapamtiš odakle dolaziš, radi sa strašću kako bi nastavio širiti tehničko znanje i nikada ne odustaj od ideja, čak ni od onih najizazovnijih. U tome računam na tebe.