Clare Taylor raspravlja o događajima na COP 26 održanom u Glasgowu u Škotskoj u studenom. Jedan od najvećih ishoda bila je predanost neto nultoj emisiji ne samo od strane stranaka uključenih u COP, već i od strane velike skupine tvrtki, financijskih institucija i drugih tijela.
U proljeće ove godine pisao sam o tada nadolazećem COP26 – o čemu se radilo i što od njega očekivati. Stvarnost je bila mješovita – bilo je određenog napretka i značajnog povećanja zamaha, ali i puno odgađanja za još jednu godinu, unatoč izjavi u Glasgowskom klimatskom paktu da Konferencija stranaka „ izražava uzbunu i krajnju zabrinutost da su ljudske aktivnosti do danas uzrokovale globalno zagrijavanje od oko 1,1 °C i da se učinci već osjećaju u svakoj regiji“, te naglašavajući hitnost djelovanja.
Autor slike: UN Climate Change
Ovo su loše vijesti za poslovanje, kao i za klimu i sav život na našem planetu, jer znači kontinuiranu neizvjesnost o tome kakve političke zahtjeve očekivati, a bit će potrebne daleko strože mjere kada se politika konačno provede. Međutim, to također ne čudi s obzirom na to da toliko različitih zemalja pregovara zajedno u toliko različitih faza, bilo da se radi o tehničkom razvoju ili osjećanju utjecaja klimatskih promjena.
Dakle, što se dogodilo?
Dio Pariškog sporazuma bio je da će sve stranke COP-a preuzeti obveze smanjenja, nazvane Nacionalno određeni doprinosi (NDC), te da će se te obveze povećavati svakih pet godina. One su se povećale prije Glasgowa, što je dobro, ali nije dovoljno: čak i da su sve ispunjene, očekivano zagrijavanje i dalje bi iznosilo 2,4 °C, što je opasno visoko. I, naravno, ciljevi sami po sebi ne postižu ništa; potrebni su konkretni planovi koji će ih postići. Njih još uvijek nema, čak i u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje predsjedava do studenog 2022.
Autor slike: UN Climate Change
No, održavanje zagrijavanja na 1,5° i dalje je vrlo aktivan cilj, a dio povećanog zamaha je to što Glasgowski klimatski pakt zahtijeva nove NDC-ove unutar jedne godine, ovaj put ne pet, dovoljno ojačane da se usklade s ciljem od 1,5° i s posebnim naglaskom na kratkoročne ciljeve za 2030., do kada emisije ugljikovog dioksida treba smanjiti za 45% u odnosu na 2010. kako bi se postigla željena putanja.
Na poslovnom planu, možda najveći rezultat iz Glasgowa je predanost neto nultoj emisiji ne samo od strane stranaka uključenih u COP, već i od strane velike skupine tvrtki, financijskih institucija i drugih tijela. To je sada vrlo čvrsto utkano u globalni poslovni program.
Autor slike: UN Climate Change
Velik dio dekarbonizacije leži na energetskom sektoru, ali emisije će se morati smanjiti u svim sektorima, a i potrošači će morati odigrati svoju ulogu. Ova industrija može očekivati veći pritisak od kupaca u vezi s njezinim doprinosom smanjenju, a citirajući izvješće McKinseyja nakon COP-a, „smanjenje emisija predstavlja jedno od najtrnovitijih pitanja lanca vrijednosti kojima smo svjedočili.“ Problemi kojima se tiskarska industrija mora pozabaviti uključuju poboljšanu energetsku i resursnu učinkovitost, dobro objavljivanje podataka i informacija, kako interno tako i unutar lanca opskrbe, te potrebu za prelaskom na transport s nultom emisijom ugljika, i prema unutra i prema van.
Dostava robe predstavlja veliki izazov jer ne zahtijeva samo odgovarajuća vozila, već i infrastrukturu, a za teška teretna vozila još je dug put. Međutim, diljem svijeta postoje razne inicijative koje uključuju suradnju kako bi se postigao cestovni prijevoz s nultom emisijom, uključujući Europski savez za čiste kamione i inicijativu Svjetskog gospodarskog foruma za cestovni prijevoz bez emisija.
Mnoge od tih tvrtki koje su proglasile neto nulte obveze tek trebaju objaviti detaljne planove, što otežava predviđanje fokusnih točaka pritiska kupaca za tiskare, čija je baza kupaca široka i raznolika, ali Plan djelovanja za klimu Britanskog konzorcija za maloprodaju daje dobar vodič za jedan sektor. Podaci ovdje snažno zauzimaju mjesto, pri čemu jedan put stavlja podatke o stakleničkim plinovima u središte poslovnih odluka, a drugi traži transparentnost lanca opskrbe za održivo nabavljanje. Roba za maloprodaju njihov je glavni utjecaj, pa će vjerojatno biti na vrhu popisa za njih, ali tisak će biti tu.
Autor slike: UN Climate Change
Učinak dviju dodatnih velikih obećanja – o metanu i ugljenu – izravno će utjecati na druge industrije više od tiskarstva, iako bi moglo biti implikacija na cijene. Među potpisnicima je bilo i značajnih iznimaka.
Obveza smanjenja metana za 30% do 2030. godine značajna je ako se poštuje: zbog svoje prirode, metan je u 20-godišnjem razdoblju 84 puta potentniji staklenički plin od ugljikovog dioksida. Otprilike trećina emisija uzrokovanih ljudskim djelovanjem dolazi iz energetskog sektora, a kako bi se pomoglo u smanjenju, Međunarodna agencija za energiju objavila je izvješće u kojem se detaljno opisuju praktične mjere te plan i priručnik. Ostali glavni sektori u kojima će biti potrebno djelovanje su otpad i poljoprivreda.
Obećanje o ugljenu, unatoč tome što je u zadnji čas razvodnjeno, također je veliki korak naprijed. Nekim će zemljama biti puno teže nego drugima – u Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, ugljen minimalno doprinosi nacionalnoj energetskoj mreži – dok ovo pišem jedne mračne, kišne i hladne večeri, samo 4% električne energije u Ujedinjenom Kraljevstvu dobiva se iz ugljena, a u dugim razdobljima ove godine uopće se nije koristio. Međutim, u drugim zemljama ugljen je glavni izvor energije, a za zemlje u razvoju ovo je jedno od područja gdje dolaze do izražaja sporazumi o financiranju i tehnologiji: kako bi se olakšalo preskakanje faza ovisnosti o ugljenu kroz koje smo mi i mnoge druge zemlje prošli.
Autor slike: UN Climate Change
Bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi s obećanjem da će se do 2030. zaustaviti i preokrenuti krčenje šuma, budući da je slično obećanje dano 2014., ali nije puno učinjeno po tom pitanju. Šume koje su uglavnom ugrožene i kojima je potrebna zaštita su one na zemljištu koje se krči u druge svrhe, ne one koje tiskarskoj industriji opskrbljuju papirom, ali tiskarima koji koriste papir moglo bi biti korisno imati sve činjenice o papiru i šumama pri ruci u slučaju upita zabrinutih kupaca. EU je odgovorila izradom zakona o zabrani ulaska govedine, palminog ulja, soje, kave, kakaa i drugih proizvoda povezanih s krčenjem šuma u EU, a očekuju se slične trgovinske mjere iz drugih dijelova svijeta.
Također postoji snažno prepoznavanje potrebe za prilagodbom – promjene se već događaju i neizbježno će se ubrzati. To je još jedno pitanje za tvrtke, koje moraju biti spremne i sposobne raditi s promjenjivom klimom i sve češćim teškim vremenskim prilikama. To je također još jedno područje gdje su potrebne financije i podrška od bogatih industrijaliziranih zemalja, koje su doprinijele najvećoj količini stakleničkih plinova u atmosferi, do zemalja u razvoju – koje su nesrazmjerno na udaru.
Dakle, da rezimiramo: napredak je postignut, iako ne dovoljan, a poduzeća još uvijek čekaju jasne planove vlada kako bi znala svoj budući smjer. U međuvremenu, mnogi drugi i sami teže prema Net Zerou, očekuju da će ih njihovi lanci opskrbe podržati, a naša industrija može i treba biti dio tog poteza.