Paul Lindström raspravlja o osnovama poboljšanja slike i naprednijim mogućnostima, uključujući Camera RAW i fotografiju visokog dinamičkog raspona (HDR).

Bilo je vrijeme kada su sve slike pripremljene za ispis provjeravali, a često i temeljito retuširali i optimizirali profesionalci za obradu slika. Više nije tako: mnoge se slike koriste manje-više izravno iz digitalnog fotoaparata, bez puno rada na njima. To je uglavnom u redu, ali još uvijek postoje neki opći aspekti digitalne obrade slika koji su i dalje važeći, pa bi možda vrijedilo uložiti još napredniju obradu slika. Prođimo kroz neke osnove, a zatim se ukratko dotaknimo nekih naprednijih mogućnosti.

Iako moderni digitalni SLR fotoaparati, pa čak i vrhunski mobilni telefoni, stvaraju vrlo dobre fotografije bez puno potrebe za ručnim uređivanjem, postoje neki ključni aspekti onoga što fotografiju čini doista dobrom, tehnički gledano. Sljedeći popis nije nužno poredan po važnosti, jer je to donekle subjektivno. Često ovisi o vrsti motiva na slici i kakvu će upotrebu slika imati. Ali jedan od prvih aspekata oštrine jest je li rezolucija dovoljno visoka. Sljedeći je kontrast, odnosno jesu li bijela područja zapravo bijela ili su sivkasta? I jesu li duboke crne boje doista toliko crne koliko bi trebale biti? Ako ne, slika će izgledati ravno i tupo.

Zatim tu je i sivi balans, gdje ne uspijevaju svi fotoaparati obraditi sirovu sliku, ono što je senzor snimio, na optimalan način. Ako je sivi balans pogrešan, sve ostale boje također izgledaju malo pogrešno. Konačno, imamo pitanje točnosti boja. Jesu li ključne boje vjerne onome što znamo da jesu u stvarnom životu? Ako nisu, postoje neke radnje koje možemo poduzeti kako bismo riješili problem, ručno ili primjenom upravljanja bojama koliko je nama poznato. Proći ćemo kroz ta četiri koraka jedan po jedan i vidjeti što se može učiniti u različitim softverima kako bismo poboljšali svoje slike i optimizirali ih za konačni ispis.

Oštrina

Koliko će slika izgledati oštra ovisi o nizu čimbenika. Jedan je rezolucija u kojoj je slika snimljena, ali i kvaliteta objektiva te je li snimka snimljena bez pomicanja fotoaparata. Ovdje nećemo imati mjesta za potpunu lekciju o fotografiji, opisujući kako snimiti savršenu fotografiju, već pretpostavimo da moramo učiniti što možemo kako bismo pokušali izoštriti fotografiju koja nije savršena. Naravno, osigurali smo pristup izvornoj slici i možemo iskoristiti sve dostupne podatke o slici. Pravilo i dalje vrijedi: fotografija bi trebala biti dvostruko veće rezolucije u pikselima po inču (PPI) od rezolucije koja se koristi u tisku, linija po inču (LPI). Odatle dolazi uobičajeno preporučena rezolucija slike od 300 ppi, budući da je rezolucija zaslona od 150 lpi bila manje-više zadana u ofsetnom tisku dugi niz godina. Iako se vrste i rezolucije izlaznog zaslona razlikuju u digitalnom tisku nego kod analognih metoda tiska, rezolucija slike od 300 ppi i dalje je dobar opći prijedlog. Ako će se slika gledati iz daljine, možete se odlučiti za nižu rezoluciju slike kako biste izbjegli nepotrebno velike veličine datoteka.

Opis: Iako postoje ograničenja u pogledu mogućnosti izoštravanja slike, alat Unsharp Mask u, na primjer, Adobe Photoshopu ponekad može znatno poboljšati sliku. Pomoću drugog alata možete primijeniti dodatnu oštrinu na odabrana područja slike.

Najčešći trik za postizanje oštrijeg izgleda slike je primjena maske za razmazivanje (unsharp mask), na primjer u Photoshopu. Riječ se može činiti čudnom, ali dolazi od starog ručnog načina rada u repro kameri prilikom stvaranja separacija boja na slici. Napravljena je kopija slike pomoću difuznog filma kako bi se kopija malo zamutila. Ova kopija je zatim invertirana i postavljena preko originalne slike. Na rubovima objekata na slici pojavila se kontura koja je kopirana na konačnu sliku separacije crne boje. Ova tanka kontura stvorila je vizualni efekt kako bi slika izgledala oštrije. Koristite ovu funkciju u softveru s određenom umjerenošću i oprezom, jer ako pokušate previše izoštriti sliku, izgledat će čudno, a konture oko objekata će se isticati na uznemirujući način.

Jedan trik je izoštriti samo odabrana područja slike, poput očiju osobe ili pojedinačnih predmeta na slici poput komada nakita. Ostatak slike ostaviti kakav jest, čak i ako nije toliko oštar koliko biste možda željeli.

Kontrast

Najčešći način provjere ima li dovoljno kontrasta na slici je otvaranje funkcije analize histograma slike (u Photoshopu se zove Levels). Ovdje možete vidjeti jesu li ono što bi trebalo biti blizu bijele ili blizu crne boje na krajnjim točkama tonske krivulje. Ako nisu, prilagodite krivulju tako da pikseli koji su u stvarnosti bijeli dobiju tu vrijednost piksela (blizu RGB 255, 255, 255), dok bi duboke crne trebale biti blizu RGB 0, 0, 0. Sada bi slika trebala izgledati puno bolje, a slika koja je prije izgledala ravno i tupo, odjednom će oživjeti.

Opis: Neke slike izgledaju ravno i tupo, a to bi moglo biti zato što bijele i crne točke nisu ispravno postavljene. Provjerom razina tonova i njihovim podešavanjem ako je potrebno, kontrast se vraća i slika oživljava (pogledajte bumbara u okviru u gornjem lijevom kutu nakon što su razine podešene!).

Siva ravnoteža

Iako svi fotoaparati pokušavaju prilagoditi i bijelu točku i balans sive boje kako bi bili ispravni, neke slike ispadnu ne baš kako treba. Moguće je da su uvjeti osvjetljenja prilikom snimanja fotografije unijeli nijansu boje, na primjer plavkastu ako je fotografija snimljena na otvorenom i na slici dominiraju sjene. Ili ako je fotografija snimljena s umjetnim svjetlom, a izvor svjetla unio je zelenkastu ili žućkastu nijansu boje. Ako imate pristup RAW datoteci slike za ovu fotografiju, možete prilagoditi bijelu točku u, na primjer, Adobe Lightroomu ili nekom drugom programu za obradu slika Camera RAW, kao što je DxO PhotoLab. Kada modificirate bijelu točku, to će utjecati i na ukupni balans sive. Ako to nije dovoljno, možete dodatno modificirati balans sive. U Photoshopu se to može učiniti pomoću funkcije Levels (Razine), u istom prozoru kao što je ranije spomenuto (pronađite je u izborniku Image/Adjustments/Levels (Slika/Prilagodbe/Razine)).

Točnost boja

U mnogim slučajevima želite da ključne boje na slici budu što točnije, pa bi trava trebala izgledati zeleno, plavo nebo plavo, čokolada ukusno smeđa itd. Ako ne, možete ručno izvršiti selektivne promjene boja ili pokušati kalibrirati fotoaparat kako biste uopće dobili slike s točnijim bojama.

Za izmjenu pojedinačnih boja možete isprobati alat Selektivna boja u Photoshopu, gdje počinjete s osnovnim bojama: crvenom, zelenom, plavom, cijan, magenta i žutom, a možete i izmijeniti bijela, neutralna (siva) i crna područja. Ako s ovim alatom ne dobijete željeni rezultat, možete isprobati alat Zamijeni boju i odabrati područja na slici koja je potrebno izmijeniti.

Ako imate kontrolu nad svjetlom koje se koristi na slici, na primjer ako snimate fotografije u studiju, možete kalibrirati fotoaparat i napraviti prilagođeni ICC profil za to svjetlosno okruženje. Na taj ćete način dobiti slike s točnijim bojama izravno iz fotoaparata, uz manje potrebe za ručnim podešavanjem. Ali ovo funkcionira samo za fotografije snimljene u istom okruženju osvjetljenja i isplati se samo ako stvarate puno slika u istoj sesiji. Prilagođeni ICC profil za digitalni fotoaparat primjenjuje se samo za to određeno osvjetljenje, a ne za fotografije snimljene u različitim uvjetima osvjetljenja.

Naprednija poboljšanja slike

Gore navedeno se odnosi na slike koje su već snimljene i na to gdje ih pokušavate maksimalno iskoristiti naknadno. Sada ćemo predložiti neke tehnike za dobivanje slika više kvalitete, ako možete utjecati na način na koji se fotografije uopće snimaju.

Opis: Jedan od načina proširenja tonskog dinamičkog raspona je kombiniranje nekoliko ekspozicija u jednu. To se naziva snimanje visokog dinamičkog raspona (HDR). Ovdje se tri različite ekspozicije kombiniraju u jednu konačnu sliku. Jedna ekspozicija je s normalnim postavkama fotoaparata, a druge dvije su podeksponirane i preeksponirane. S vrlo velikim dinamičkim rasponom možete snimiti detalje i u sjenama i u svijetlim područjima.

Već smo spomenuli Camera RAW, a profesionalni fotografi ga obično koriste kako bi izvukli maksimum iz svojih fotoaparata. No, kao što i samo ime govori, ovaj format slikovne datoteke ne obrađuje slike, već sprema snimljene podatke slike neobrađene, pomalo kao kod starih negativa u boji. Podaci slike imaju 16-bitnu tonsku dubinu, što znači da se možete igrati s preko 65 000 razina sive prilikom obrade ili uređivanja slike. Ako je slika spremljena kao sRGB ili Adobe RGB, obično je u 8 bita, tako da ima samo 256 razina sive po RGB kanalu. To smanjuje mogućnost promjena na slici bez gubitka podataka o boji u tom procesu. Stoga koristite Camera RAW ako možete ili predložite fotografu da to učini za slike koje naručite, i imat ćete više prostora i mogućnosti za kasnije konačne prilagodbe.

Drugi način za postizanje zapanjujućih slika je korištenje tehnike visokog dinamičkog raspona (HDR). To znači snimanje više ekspozicija iste scene, a zatim njihovo kombiniranje u jednu konačnu sliku. Dok fotografija snimljena s jednom ekspozicijom ima dinamički raspon od možda 12-14 f-stopova (gdje možete vidjeti detalje i u sjenama i u svijetlim područjima), korištenjem HDR-a možete povećati taj raspon na možda 24 f-stopa ili više. S tri ekspozicije snimate jednu snimku s normalnom, optimalnom ekspozicijom, obično na temelju vrijednosti tonova srednjih tonova, zatim jednu preeksponiranu sliku i na kraju jednu nedovoljno eksponiranu sliku. Photoshop ima osnovnu funkciju spajanja takvih slika u konačnu HDR verziju, ali postoje i drugi namjenski softveri za to, poput Aurora HDR tvrtke Skylum Software.

Iskoristite svoje slike na najbolji mogući način prije nego što ih pošaljete na ispis. Brzo prođite kroz četiri osnovna koraka navedena gore, a ako želite ići dalje, eksperimentirajte s različitim RAW procesorima za obradu slika i HDR fotografijom.

Vodiči Wild Format namijenjeni su proširenju svijesti i razumijevanja ludila koje se može stvoriti na digitalnim uređajima za tisak velikog formata, od podova do sjenila za lampe i svega između. Ove vodiče omogućila je suradnja skupine proizvođača s tvrtkom Digital Dots. Ovaj članak podržavaju HP i Digital Dots .