Zašto trebamo upravljati globalnim vodnim resursima? Prema riječima znanstvenice za okoliš dr. Debbie Chapman, naše zdravlje i dobrobit ovise o tome – a isplativost je ogromna.
Ovdje dr. Chapman objašnjava važnost upravljanja vodnim resursima na globalnoj razini.
Voda je jedna od osnovnih životnih potreba. Stalno slušamo o tome koliko vode bismo trebali piti dnevno, ali ne čujemo puno o količini vode koju rasipamo, o nestašici vode ili o tome kako možemo smanjiti potrošnju.
Evo zapanjujuće brojke. Samo 1% svjetske slatke vode lako je dostupno. Da stvar bude gora, nije ravnomjerno raspoređena po cijelom svijetu i osjetljiva je na onečišćenje ljudskim aktivnostima. Još je uznemirujuće to što je dugogodišnji koncept da je slatka voda obnovljivi resurs sada ugrožen stalnim pogoršanjem kvalitete vode, što dovodi do degradacije vodenih ekosustava o kojima ovise ljudsko zdravlje, egzistencija i razvoj.
Nedostatak slatke vode i pogoršanje kvalitete među najhitnijim su ekološkim izazovima ovog stoljeća. Prema programu UN Water, međuagencijskom koordinacijskom mehanizmu Ujedinjenih naroda za sva pitanja slatke vode i sanitacije, Zemlja se suočava s nedostatkom vode od 40 % do 2030. godine, osim ako dramatično ne poboljšamo njezino upravljanje.
UN-ov program za okoliš i njegov Globalni sustav za praćenje okoliša za vodu (GEMS/Voda), putem svojih partnera i programa rada, igraju važnu ulogu u pomaganju zemljama u razvoju da ispune Cilj održivog razvoja Ujedinjenih naroda za vodu ( SDG 6 ). Primarni cilj GEMS/Vode je poticanje praćenja i osiguranje kompatibilnosti i usporedivosti podataka o kvaliteti vode za korištenje u nacionalnim, regionalnim i globalnim procjenama.
ISOfocus je nedavno imao priliku razgovarati s dr. Debbie Chapman, znanstvenicom za okoliš, koja je povezana s GEMS/Water više od 30 godina i poznata je diljem svijeta po svojoj ulozi u promicanju praćenja i procjene kvalitete vode.
Dr. Chapman osnovao je i direktor je Centra za razvoj vodnih kapaciteta/GEMS programa UN-a za okoliš na University Collegeu Cork u Irskoj, koji pruža stručne savjete i obuku o praćenju i procjeni kvalitete vode diljem svijeta.
U ovom ISOfocus intervjuu, dr. Chapman prikazuje najveće globalne izazove vezane uz vodu s kojima se svijet danas suočava i objašnjava praktične načine na koje ISO standardi mogu doprinijeti osiguravanju održivog korištenja resursa.
ISOfocus : Koji su po vašem mišljenju najveći globalni izazovi za vodu?
Dr. Debbie Chapman: Kao znanstvenica za okoliš, zainteresirana sam osigurati da vodeni okoliš može pružati, sada i u budućnosti, usluge o kojima ovisi ljudska populacija, a istovremeno održavati sam vodeni ekosustav.
Neke od usluga na koje se oslanjamo uključuju pitku vodu, asimilaciju otpadnih voda, ribarstvo za hranu, vodu i hranjive tvari za poljoprivredu i rekreaciju. Mnoge od tih usluga ovise o zdravom vodenom ekosustavu, što se često zanemaruje.
Svi živi organizmi, uključujući i nas same, trebaju vodu kao osnovnu komponentu naših stanica i tkiva. Ne samo da nam je potrebna dovoljna količina vode kako bismo te stanice i tkiva održali hidratiziranima, već je bitno da voda nije kontaminirana tvarima koje mogu biti otrovne, poput metala ili tisuća drugih organskih i anorganskih kemikalija koje dospijevaju u vodeni okoliš.
Čak i na niskim razinama, onečišćenje vode može imati suptilne učinke na vodene organizme, što rezultira promjenama u gustoći vrsta i populacija, što u konačnici znači da prirodni ekosustav postaje neuravnotežen i nezdrav. A nezdrav ekosustav ne podržava usluge koje su nam potrebne.
Dakle, po mom mišljenju, najveći globalni izazov za vodu je osigurati da ograničena količina slatke vode koju imamo na Zemlji bude dobre kvalitete, tj. kvalitete koja ne samo da zadovoljava potrebe rastuće ljudske populacije, već i potrebe vodenih ekosustava.
Osiguravanje dovoljne količine vode neće podržati održivu budućnost osim ako ta voda nije i odgovarajuće kvalitete. Praćenje kvalitete vode ključno je kako bi se utvrdilo ispunjava li kvaliteta zahtjeve za određene namjene ili se pogoršava ili poboljšava.
Vodnim resursima ne može se upravljati na odgovarajući način bez informacija dobivenih iz programa praćenja kvalitete vode. Program UN-a za okoliš GEMS/Voda potiče praćenje kvalitete vode već više od četiri desetljeća s ciljem dijeljenja podataka za procjene, upravljanje i razvoj politika.
Ova aktivnost sada ima novi zamah uvođenjem pokazatelja Ciljeva održivog razvoja za kvalitetu vode u okolišu, pokazatelja SDG 6.3.2. Pokazatelj se temelji na rezultatima praćenja u rijekama, jezerima i podzemnim vodama u svakoj zemlji.
Kako ISO standardi mogu pomoći u prevladavanju ovih izazova?
Praćenje kvalitete vode ovisi o korištenju tehničkih metoda i dobro vođenih laboratorija. Dijeljenje podataka o kvaliteti vode među regijama i na globalnoj razini zahtijeva usporedivost podataka. Jedan od načina osiguranja usporedivosti podataka o kvaliteti vode iz mnogih laboratorija u različitim zemljama jest poticanje laboratorija koji dijele podatke da koriste standardizirane metode koje su dobro isprobane i testirane.
Metode navedene u ISO standardima su ugledne i priznate globalno te pružaju mehanizam za osiguravanje usporedivosti podataka iz različitih zemalja. Postoji širok raspon standarda za praćenje kvalitete vode, od terenskih tehnika do laboratorijskih ispitivanja, tako da se svaki aspekt programa praćenja može standardizirati i usporediti, čak i za praćenje na globalnoj razini.
Na koje načine nedavni napori ISO-a u sektoru sanitacije mogu donijeti dodanu vrijednost?
Neadekvatno upravljana sanitacija uvelike doprinosi pogoršanju kvalitete vode diljem svijeta. Pružanje smjernica i standarda za učinkovito upravljanje sanitarnim sustavima osigurat će smanjenje onečišćenja vodenih ekosustava otpadnim vodama i poboljšanje kvalitete vode u vodama koje primaju otpadne vode.
Ako biste mogli pogledati u budućnost, kako stojimo 2030. godine u smislu postizanja cilja 6 održivog upravljanja vodama? Što još treba učiniti?
Nažalost, 2030. će doći prerano! Iako vidimo dokaze entuzijazma za angažman u novom Cilju održivog razvoja za vodu diljem svijeta, mnoge zemlje kreću od niske osnove u pogledu upravljanja izvorima onečišćenja i praćenja utjecaja tih izvora na kvalitetu vode.
Sve je veća svijest o potrebi očuvanja kvalitete vode, posebno radi zaštite ljudskog zdravlja; srž problema je uvjeriti kreatore politika i upravitelje resursima u važnost praćenja kvalitete vodnih tijela i vodnih ekosustava.
Za zemlje koje trenutno imaju vrlo malo aktivnosti praćenja ili nemaju program praćenja na nacionalnoj razini, bit će teško uspostaviti program i prikupiti dovoljno podataka za usmjeravanje strategija za poboljšanje kvalitete vode do 2030. Obrazovanje, osposobljavanje i podizanje svijesti na svim razinama, od zajednice do kreatora politika, igrat će važnu ulogu u poticanju napretka prema postizanju cilja održivog razvoja 6 i pokazatelja 6.3.2.