Glavni pokretači rastućeg broja inkjet tekstilnih pisača su tržišta odjeće i namještaja, ali gdje je tu mjesto za meku signalizaciju?

Nema sumnje da je posljednjih godina došlo do dramatičnog porasta mekog oglašavanja – odnosno tiska grafičkih materijala na tekstilne podloge. Za to postoji mnogo razloga, a ne samo to što se grafika lakše skladišti, transportira i sastavlja, već se i reciklira. Osim toga, mnogi ljudi smatraju da tekstil s pozadinskim osvjetljenjem izgleda puno bolje od folije s pozadinskim osvjetljenjem.

No, vrijedi se zapitati kako se točno tiska mekana signalizacija. Očita metoda je korištenje sublimacije boje, bilo za tisak na transfer medij ili izravno na tekstil. Sublimacija boje prisiljava tintu da prodre duboko u vlakna tkanine, tako da pigmenti formiraju inherentnu vezu unutar podloge koja može preživjeti pranje, dugotrajnu izloženost sunčevoj svjetlosti i štetne učinke lošeg vremena. Štoviše, tkanina zadržava svoju teksturu, iako to nije problem kod većine signalizacije.

Sposobnost dugotrajnog preživljavanja na otvorenom znači da je sublimacija boje prikladnija za proizvode poput zastava ili transparenata koji će se vjerojatno koristiti nekoliko godina. Ali kada su u pitanju kratkoročni promotivni transparenti ili izložbena grafika koja se koristi u zatvorenom prostoru, mnoge tvrtke otkrivaju da su eko-otapalo, lateks ili čak UV sasvim prihvatljivi.

Stoga ne iznenađuje da mnoge tiskarske tvrtke koriste svoje postojeće širokoformatne pisače za izradu mekih natpisa umjesto da ulažu u specijaliziranije subwooferske pisače.

Za to postoji niz razloga, iako je glavna prepreka za većinu proizvođača znakova dodatna investicija potrebna za toplinsku prešu ili kalendar kako bi se dovršio proces sublimacije boje. Dodajte opremu za završnu obradu poput šivaćeg stroja i to može značiti potrošnju od 50.000 funti ili više. Ostali problemi uključuju potrebu za izdvajanjem prostora i pronalaženjem osoblja s potrebnim vještinama, posebno za završnu obradu.

Drugi problem je dostupnost odgovarajućih medija, kako objašnjava Phil McMullin, voditelj prodaje profesionalne grafike u tvrtki Epson UK: „Po mom iskustvu s industrijom znakova, proizvođači znakova koji su već uložili u solventne pisače otkrivaju da je niz dostupnih medija sada eksplodirao i postoji velika vjerojatnost da mogu proizvesti većinu onoga što žele na svojoj postojećoj opremi.“

Doista, većina preprodavača izvještava o dobroj prodaji tekstila s premazom za eko-solventne pisače. Mnogi dobavljači solventnih pisača privatno su zahvalni HP-u, koji je promovirao svoje lateks pisače za upotrebu na tekstilu, čineći kupce tiska svjesnijima relativnih prednosti mekog oglašavanja i nenamjerno potičući proizvođače medija da razvijaju proizvode s premazom koji su jednako prikladni za upotrebu s solventnim i UV svjetlom kao i s lateksom.

Spandex, na primjer, prodaje niz tekstilnih materijala koji uključuju zastave, platna i transparente, pogodne za upotrebu s solventnim, lateks i UV pisačima. Steve Jacques, voditelj prodaje potrošnog materijala u Spandex UK, procjenjuje da prodaja tekstilnih materijala raste za „oko 20 posto godišnje u posljednje tri godine“.

Međutim, iako postoji prilično dobar izbor premazanih tekstila, oni su obično skuplji od nepremazanih medija koji se mogu koristiti sa sublimacijom boje. To zauzvrat znači da postoji niža profitna marža u usporedbi s korištenjem konvencionalnijih materijala, pa je stoga manje poticaja za proizvođača znakova da nagovori kupca da isproba tekstilni banner umjesto, recimo, PVC vinila, gdje taj proizvođač znakova može ponuditi izuzetno konkurentnu ponudu.

To bi također moglo objasniti zašto je većina rasta u tekstilnoj industriji zabilježena u odjeći i namještaju. Uz to, upotreba tekstila varira od zemlje do zemlje, pri čemu većina europskih zemalja, posebno Njemačka i Španjolska, s oduševljenjem prihvaća meku signalizaciju već više od desetljeća.

Druge zemlje, poput Amerike i Ujedinjenog Kraljevstva, sporije su iskorištavale prednosti, uglavnom iz povijesnih razloga jer su kupci rado odabrali konvencionalne materijale poput PVC-a. Međutim, kako primjećuje Mike Horsten, europski voditelj marketinga tvrtke Mimaki: „U posljednjih pet godina Ujedinjeno Kraljevstvo je sustiglo zaostatak jer su veći trgovci tražili alternative.“ Horsten također kaže da je Ujedinjeno Kraljevstvo, uz Nizozemsku, veliko tržište za zastave, što pripisuje lokalnim pravilima planiranja.

Osim većih sublimacijskih pisača, Epson je razvio i ovaj pisač za majice F2000, koji omogućuje proizvođačima znakova da testiraju ovo tržište uz manje troškove.

Većina prodavača vjeruje da postoji ogromna prilika u sublimaciji boje, ali da proizvođači znakova to mogu ostvariti samo ako se specijaliziraju za jedno područje. Stoga McMullin kaže da je Epson otkrio da njegovi sublimacijski pisači velikog formata uglavnom idu trgovcima na malo koji žele proizvoditi odjeću s robnom markom s vrlo kratkim rokom isporuke, kao i tvrtkama koje proizvode promotivne artikle poput platnenih torbi, šalica i majica.

Neki proizvođači znakova koristili su sublimaciju boje za razvoj specijaliziranih sporednih djelatnosti poput proizvodnje zastava ili stolnjaka. No mnogi dobavljači pisača vjeruju da će budući rast mekog natpisa doći od tiska solventima i lateksom te da će ovisiti o sve većoj raznolikosti prikladnih medija i, naravno, nižim cijenama tih materijala.