Kakva je veza između tiskarske industrije i Ciljeva održivog razvoja (SDG)?

Regina Wilhelm, voditeljica održivosti i upravljanja okolišem u tvrtki Brother At Your Side, ponovno ističe važnost da tiskarske tvrtke slijede Ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda.

Razgovarajmo o održivosti – Ali zašto?

Održivost je takozvana popularna riječ našeg vremena: svi o njoj pričaju – ali znaju li svi što je to točno? Pojam održivosti nema službenu definiciju, što bi mogao biti jedan od razloga njegove inflacijske upotrebe ovih dana. Unatoč tome, vrijedi istražiti taj pojam. Koncept održivosti istražuje odnos između gospodarskog razvoja, kvalitete okoliša i društvene jednakosti.

Ovaj se koncept razvija od 1972. godine kada je međunarodna zajednica prvi put istražila vezu između kvalitete života i kvalitete okoliša na Konferenciji Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu u Stockholmu. Godine 1987. pojam „održivi razvoj“ dospio je u raspravu i definiran je kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe“ ( Brundtland GH, 1987 ). Od tada se naglasak stavljao na ravnotežu ekonomskih i društvenih potreba ljudi u vezi s regenerativnim kapacitetom prirodnog okoliša.

Iskrena, ali možda i drastična izjava glasi: većina naših trenutnih ekonomskih praksi ima prilično razorne posljedice za prirodne temelje života. Time se također misli da naš trenutni način života potkopava prosperitet budućih generacija. Sve suprotno gore spomenutim ciljevima održivog razvoja. Neki primjeri ove evolucije su deforestacija velikih razmjera, prekomjerni izlov oceana i gubitak plodnog obradivog zemljišta, što sve pokazuje da smo daleko od ravnoteže između tri elementa: društvenih i ekonomskih potreba ljudi i regenerativnog kapaciteta okoliša. To je još gore s obzirom na činjenicu da bi posljedični troškovi klimatskih promjena i samog gubitka bioraznolikosti mogli iznositi oko četvrtine svjetskog bruto nacionalnog proizvoda do 2050. ( Umwelt Bundesamt, 2023 ).

Ova neravnoteža postaje još očitija kada se pogleda koncept „Dana prekoračenja Zemljinih resursa“ koji za svaku godinu određuje think tank Global Footprint Network . Dan prekoračenja Zemljinih resursa označava datum kada je čovječanstvo iscrpilo „prirodni proračun“ za tu godinu1. Ekološki otisak čovječanstva i Zemljin biokapacitet odstupili su do te mjere da nam resursi našeg planeta sada traju samo do kraja srpnja. To znači da čovječanstvo iscrpljuje obnovljive prirodne resurse za nešto više od pola godine, ostavljajući nas u ekološkom deficitu do kraja godine. Posljedično, ljudski način života zahtijeva prirodne resurse od 1,75 svijeta umjesto jednog dostupnog.

Posljedično, trebalo bi postati jasno da pristup “uobičajenog poslovanja”, u kojem industrijalizirane zemlje održavaju svoja gospodarstva koja intenzivno koriste resurse, a zemlje u razvoju i zemlje u nastajanju usvajaju ta gospodarstva, nije održiv put. Stoga je potreban prijelaz prema održivosti koji djeluje unutar ekoloških ograda i čuva prirodni kapital. Održive prakse trebale bi pozitivno kombinirati ekologiju i gospodarstvo te time povećati društvenu dobrobit. Sveukupni cilj je gospodarstvo koje je u skladu sa društvenim i ekološkim elementima.

Razumljivo je da ovo poslovnoj zajednici može zvučati previše altruistično, ALI: iza svega toga ne stoji samo želja da se učini nešto dobro, već i osiguranje vlastitog opstanka – i napori usmjereni prema opipljivim ekonomskim interesima, poput osiguranja kvalitete života i time lokacije, ili jednostavno naklonosti kupaca. Posljedično, to također znači da zaštita okoliša i gospodarski razvoj nisu suprotnosti, već su međusobno ovisni. Stoga bismo trebali djelovati prema motu „plati sada, koristi kasnije“ ili „planiraj za sutra, tako da i prekosutra postojiš“. Razlog svega ovoga je taj što će biti izuzetno teško i/ili skupo zadovoljiti povećane zahtjeve za održivošću od strane vlada, kupaca ili drugih dionika kada se počne kasno. Naravno, cjelokupno „življenje na vrijeme“ proizašlo je iz našeg kapitalističkog sustava – koji je manjkav, ali najbolji sustav koji imamo pri ruci.

Kao primjer u poslovnom sektoru kako tvrtke mogu poboljšati stvari angažiranjem u autentičnim naporima održivosti, može se navesti brend outdoor opreme Patagonia. Iako je subjekt usmjeren na profit, angažiran je u zaštiti okoliša putem, primjerice, poreza na Zemlju, kojim već od 1985. godine donira 1% svojih prihoda ekološkim projektima; novoosnovanog Home Planet Fund-a koji bi trebao djelovati kao “aktivistička ruka” Patagonije; njihove koncentracije na upotrebu recikliranih vlakana i ekološkog pamuka kao jedne od prvih u svojoj industriji od sredine devedesetih – danas se reciklira 85% sintetičkih vlakana Patagonije, te stoga tvrtka izjavljuje da se nova fosilna ulja neće koristiti u njihovim proizvodima do 2025. Kako bi produljila životni ciklus svojih proizvoda, Patagonia je osnovala najveću servisnu službu u Sjevernoj Americi i otvorila još jednu u Amsterdamu. S istim obrazloženjem, brend se bavi ponovnom kupnjom i prodajom svojih proizvoda na platformi rabljene robe.

Dok druge tvrtke obećavaju klimatsku neutralnost kompenzacijom CO2 korištenjem projekata pošumljavanja, Patagonia ima za cilj smanjenje emisija unutar vlastitog poslovanja. U tom smislu, Patagonia se usredotočuje na svoju materijalnu proizvodnju koja čini više od 87% njihovih emisija stakleničkih plinova.

Još jedan ključni aspekt puta prema većoj održivosti je transparentnost. Patagonia zauzima transparentan i iskren pristup: tvrtka je prethodno planirala postići klimatsku neutralnost 2025., ali je morala odgoditi taj cilj do 2040. Iako se to može smatrati korakom unatrag, njihove akcije mogu biti potkrijepljene stvarnim naporom kao što je gore navedeno, kao i transparentnim reakcijama priznavanjem da su s prvobitno postavljenim ciljem na početku ciljali previsoko.

Nakon što ovo pročitate, netko bi se mogao zapitati kako ova tvrtka posluje ekonomski. Tvrtka ima promet od 1,5 milijardi američkih dolara i zapošljava oko 3300 ljudi. Dok druge tvrtke za outdoor opremu posrću ili rastu mnogo sporije, čini se da je Patagonia imuna na ekonomske krize. Patagonia je ekološki osviještena marka za proizvode vanjske odjeće, ne samo zbog upotrebe recikliranih tkanina, već i zbog različitih programa koje je implementirala kako bi smanjila svoj utjecaj na okoliš.

Stoga, kao poslovni subjekt, Patagonia ulaže pravi napor i kombinira svoj angažman s osnovnom djelatnošću umjesto da se otkupljuje kroz npr. projekte pošumljavanja. Tržište im daje za pravo: Patagonia je danas jedan od najjačih outdoor brendova i to je već neko vrijeme. To je drugačiji, odgovoran način davanja primjera tvrtkama kako bi postale svjesne svoje odgovornosti u kapitalističkom sustavu.

Nakon što smo postavili temelje uspješnom pričom o održivosti, krenimo prema tiskarskoj industriji i važnom okviru održivosti, Agendi 2030, i njezinim Ciljevima održivog razvoja.

Ciljevi održivog razvoja – kompas za održivo djelovanje u tiskarskoj industriji?

Jedan od načina za organiziranje aktivnosti kako bi postale održivije jest razmatranje Ciljeva održivog razvoja (SDG). Međunarodna zajednica je 2015. godine odlučila o Agendi 2030 i njezinim Ciljevima održivog razvoja (SDG) – koji su nacrt za ljude, planet i prosperitet do 2030. godine, kao i simbol ciljeva koje ljudi diljem svijeta žele postići za bolju budućnost. Općenito, 17 ciljeva može se opisati kao hitan poziv na djelovanje svih zemalja – razvijenih i zemalja u razvoju – u globalnom partnerstvu. Oni prepoznaju da iskorjenjivanje siromaštva i drugih deprivacija mora ići zajedno sa strategijama koje poboljšavaju zdravlje i obrazovanje, smanjuju nejednakost i potiču gospodarski rast – sve to uz borbu protiv klimatskih promjena i angažman u očuvanju naših oceana i šuma. Princip iza ove agende međusobno povezanih ciljeva temelji se na razumijevanju da se stvarna održivost može ostvariti samo kada se ekonomska, društvena i ekološka pitanja tretiraju kao jednako važna i kada su u tom procesu zastupljeni svi glavni akteri, naime vlade, civilno društvo, poslovni sektor kao i javnost.

Nakon što smo ovo rekli, usredotočimo se na to kako se ciljevi održivog razvoja mogu povezati s tiskarskom industrijom. U tu svrhu, ovaj će se blog usredotočiti na cilj održivog razvoja 12 o odgovornoj potrošnji i proizvodnji i njegovim podciljevima, budući da je ovaj cilj održivog razvoja jedan, ako ne i najvažniji cilj održivog razvoja za poslovnu zajednicu. Prepoznato je da su temeljne promjene u načinu na koji društva proizvode i troše ključne za postizanje globalnog održivog razvoja.

Cilj održivog razvoja 12: Odgovorna potrošnja i proizvodnja

Tema odgovorne potrošnje i proizvodnje dobila je na važnosti u našem svakodnevnom životu. U današnjem globaliziranom svijetu ljudi kupuju razne potrošačke proizvode koji su djelomično ili u potpunosti proizvedeni u različitim zemljama svijeta. Uz važnost gospodarskog napretka i prosperiteta, potrošnja različitih potrošačkih proizvoda zadovoljava ljudske potrebe za hranom, stanovanjem, mobilnošću i zabavom te nam omogućuje individualiziran način života. Dakle, potrošnja i proizvodnja omogućile su procvat društava i gospodarstava. Međutim, naši prevladavajući obrasci potrošnje i proizvodnje podrazumijevaju ogromnu upotrebu energije i prirodnih resursa te imaju stvarne dugoročne učinke na ljude i okoliš. Stoga bi učinkovitost resursa i održivost trebale biti normativna praksa za ekonomsku proizvodnu stranu, kao i za način života potrošača. Kako bi naši obrasci proizvodnje i potrošnje bili odgovorniji, mora se slijediti razmišljanje o životnom ciklusu. Proizvode treba razmatrati od „kolijevke do groba“, pri čemu se mora (bolje) razmotriti odgovornost za svaku fazu životnog ciklusa proizvoda, kao što su vađenje resursa, proizvodnja, distribucija, korištenje, odlaganje otpada i ponovna upotreba.

Cilj održivog razvoja 12 sastoji se od dodatnih 11 ciljeva i 13 pokazatelja koji su uglavnom razvijeni za kontekst vlade zemlje, ali se mogu primijeniti i u poslovnoj praksi. Tablica u nastavku navodi podciljeve i pokazatelje koji se također mogu primijeniti u kontekstu tiskarske industrije.

Tablica 1: Cilj održivog razvoja 12: Odabrani podciljevi i pokazatelji

Izvor: SDG Tracker ( https://sdg-tracker.org/sustainable-consumption-production )

Jedan podcilj posebno je prikladan za tiskarsku industriju, stoga se usredotočimo na podcilj 12.4 odgovornog upravljanja kemikalijama i otpadom. U tom kontekstu, treba navesti da neke tradicionalne metode tiska koriste jake kemikalije, poput izbjeljivača i formaldehida, koje mogu biti štetne za okoliš i one koji s njima rade. S obzirom na globalne izazove s vodom, a najvažnije na nedostatak vode i onečišćenje, tiskarska industrija može se smatrati potencijalno značajnim utjecajem na ukupnu globalnu dostupnost i kvalitetu vode. Posebno tradicionalne metode tiska imaju ogromnu potrošnju vode, kao i veliko ispuštanje otpadnih voda u procesu tiska. Kemikalije u otpadnim vodama mogu utjecati na lokalni ekosustav ili na ljude koji vodu koriste za ribolov, pranje ili čak piće. U tom kontekstu, vrijedi spomenuti i da je tekstilna i odjevna industrija odgovorna za oko 20 posto globalne industrijske potrošnje vode, a tu je povezana i tiskarska industrija.

U tom smislu, može se ukratko spomenuti povezanost s daljnjim ciljevima održivog razvoja, naime s ciljem održivog razvoja 6 o vodi i sanitaciji te djelomično s ciljem održivog razvoja 14 o životu pod vodom. Ova povezanost može se posebno naglasiti jer neke tradicionalne metode tiska na tekstil često uključuju upotrebu kemikalija koje mogu biti štetne za kvalitetu vode, kao i za morski život kada uđu u vodoopskrbu. Detaljniji pregled podciljeva i pokazatelja za ova dva cilja može se pronaći ovdje i ovdje . Budući da ove jake kemikalije mogu dospjeti u rijeke ili druge izvore vode ako se ne odlože ispravno, mogu čak naštetiti biljkama i životinjama te potencijalno ući u hranidbeni lanac, kao i operateru ako se s njima ne postupa pažljivo. Uz to, ovi utjecaji mogu se povezati i s ciljem održivog razvoja 3 o dobrom zdravlju i dobrobiti.

U usporedbi s takvim potencijalnim utjecajima tiskarske industrije na okoliš, održiviju metodu tiska predstavlja digitalni tisak na tekstil. Za razliku od tradicionalnih metoda tiska, digitalni tisak na tekstil ne zahtijeva prekomjerne količine vode za, npr. čišćenje sita i druge opreme. Osim toga, digitalni tisak na tekstil koristi tinte na bazi vode koje ne sadrže agresivne štetne kemikalije, što ga čini sigurnijom i ekološki prihvatljivijom opcijom. Stoga, kada se stavi naglasak na kemikalije i otpad kao u podcilju 12.4, digitalni tisak na tekstil održivija je opcija u usporedbi s tradicionalnim metodama tiska. Usvajanjem održivijih metoda tiska, tiskarska industrija može doprinijeti cilju održivog razvoja 12, kao i pomoći u smanjenju utjecaja tekstilne industrije na okoliš.

Važno je prepoznati drugačije gledište o ciljevima održivog razvoja i njihovoj povezanosti s privatnim sektorom općenito. Okvir ciljeva održivog razvoja promišljeno je razmotrila svjetska zajednica i on predstavlja aktualna i značajna pitanja. Drugim riječima, ovih 17 ciljeva odabrano je s razlogom. To nas dovodi do ponekad zanemarene činjenice: osim utjecaja poduzeća na okoliš, okoliš također može utjecati na poduzeća. To je takozvani odnos iznutra prema van i izvana prema unutra. S nastavkom klimatskih promjena očekuje se da će utjecaji na okoliš postati sveobuhvatniji, a tvrtke će se morati prilagoditi i postati otpornije na okolišne rizike.

U tom smislu, istražimo temu vode malo detaljnije. Moglo bi se pitati: Što očekuje poslovni sektor kada se razmatra vlastiti odnos prema vodi, npr. potrošnja vode i onečišćenje? Odgovor je da postoje rizici povezani s vodom koji mogu utjecati na poslovni sektor – na primjer, nestašica vode i mogući prag korištenja vode, kao i povećana vjerojatnost poplava zbog klimatskih promjena. Očito je da se ovi rizici mogu smatrati velikim utjecajem na industrijsku proizvodnju – između ostalog. Korištenjem ovog primjera namjerava se pokazati da zaštita okoliša i ekonomski interesi nisu nužno suprotstavljeni. Umjesto toga, ekološki osviješteno ponašanje podržava okolišne kontekste u kojima će se osigurati vlastiti daljnji opstanak. Jedan od načina da se pronađe kompas za takvo djelovanje je Agenda 2030 i njezini ciljevi održivog razvoja. Dakle, ciljevi održivog razvoja nisu samo poziv na djelovanje, već predstavljaju i instrumente za djelovanje prema većoj održivosti od kojih će u konačnici imati koristi i sam poslovni sektor.